Klaus su jedan od najzanimljivijih riječkih i hrvatskih novih bendova što je nedavno potvrđeno njihovom pobjedom na prestižnom Art&Music festivalu u Puli gdje su u žestokoj konkurenciji “glatko” osvojili prvo mjesto. Trenutno dvojac, nekada trojac, ustvari one-girl-band...

U svakom slučaju, Klaus je predstavnik nove generacije izvođača tzv. Internet bendova koji su svoje mjesto u svijetu glazbe izborili na, do sada u ovim krajevima, netipičnom mjestu promocije. MySpace Is The Place. Tamo je sve počelo.

Sedamnaestogodišnja Nora Turato, autorica je pjesama, glavni vokal i basistica, snimanje i programiranje također ona odrađuje. Manje-više sve. Dakle, prava osoba u pravom trenutku za razgovor o sve popularnijoj grupi Klaus iz Rijeke.

RiRock.com: Mnogi će reći da ste prototip nove generacije tzv. Internet bendova, u smislu da ste zaobišli sve klasične „stare“ načine promocije glazbe – TV, radio i novine. Postali ste poznati bez studijskog albuma, video spota i singlice. Jesi li svjesno išla tim putem ili si, eto, otvorila MySpace profil i odlučila tu i tamo nastupiti uživo, pa su se stvari zarolale „same od sebe“?

Nora: MySpace music profil je alat za promociju glazbe i glupo je reći da sam ga otvorila iz nekog drugog razloga. Kad si bend koji se sastoji od jednog člana, a ima glazbene elemente dvočlanog benda koji su nužni uživo, ovo je jedini način da izađeš s materijalom iz sobe.

RiRock.com: Tko je Klaus? Tvoj alter ego ili i drugi osim na koncertima autorski sudjeluju u stvaranju pjesama? Zašto je Klaus bend?

Nora: Na snimkama sam Klaus ja jer je tako bilo kad su stvari krenule, a i ne znam koliko bih dobro plivala u standardnim bendovskim vodama. Uživo je Klaus bend sastavljen od Bexxa i mene, zato što unatoč svim tim novim medijima, live nastup je ostao jako bitan. Njime se neusporedivo više energije može prenijeti na ljude. Bexx autorski sudjeluje uživo, na nastupima, kada dolazi do izmjena u gitarskim dionicama.

RiRock.com: Bookirani ste ove godine za nastupe na Art & Music festivalu u Puli, na Exit festivalu u Novom Sadu, Minivalu u Zagrebu i na našoj, riječkoj, Harteri. Kako je došlo do angažmana? Što očekuješ od tih festivala?

Nora: Na Minival i Exit nas je pozvala Ida Prester iz Lollobrigida koju smo upoznali kada smo svirali u KSETU. Za Art&Music sam napisala pismo za prijavu, poljubila kovertu, tri puta se okrenula oko svoje osi, pljesnula i ubacila ju u sandučić… Na Harteru nas je pozvao Ivan Šarar iz organizacijskog tima, što nam je drago jer ovogodišnji line-up uzimam za jako povoljno Klaus okruženje. Upravo danas je i dogovorena i Viva la Pola, tako da će ljeto najvjerovatnije biti ispunjeno svirkama. Od ovih festivala očekujem mnogo jer su prilika da te ljudi čuju, ali su isto tako i veliki izazov jer, u ovoj fazi probijanja mladog benda, skoro nitko na fest ne dođe zbog tebe, već se nađe tamo. No to je upravo ono što nosi puno povoljnih strana sviranja dobri festivala.

RiRock.com: Dosta ste svirali po Rijeci, ustvari dosta svirate i van grada za relativno nov bend. Možeš li izdvojiti najbolje gigove i reći par riječi o prvom koncertu Klausa – biloje to u Discordiji u Rijeci ako ne griješim...

Nora: Moja dva najdraža Klaus nastupa bila su onaj u Teti Roži i onaj u Kutini u Baraci. U Roži je bila kućna atmosfera, u dnevni boravak stilu, što nam se jako svidjelo, a u Baraci smo doživjeli to da nam u prvom redu ljudi skaču i znaju tektove i sve to u pravom punk prostoru koji smrdi na zaklane svinje preko puta Petrokemije. Ta dva koncerta pamtim po super atmosferi. Prvi koncert pamtim po strahu.

RiRock.com: Klaus – Klaus Kinski? Berlinska „industro“ i kraut-rock veza...

Nora: To ime Klaus je najveći fenomen ovog benda. Kad sam si ga nadjenula stvar je bila čista zezancija u svezi s tim da industrial band bolji dojam ostavlja ako je usaftan u njemački - meni su rekli da je Klaus industrial. Fenomen je zato što je to sve oko njega na kraju ispalo jako pametno, ali moja namjera stvarno nije bila takva, mada sam i prije imena moga benda voljela i volim Klausa Kinskog, Klausa Nomija i Berlin.

RiRock.com: Kako nastaju tvoje pjesme – mislim na proces od ideje do uploada na net ili live izvedbe?

Nora: Pjesma nastane tako što mi padne neka riječ ili rečenica, dobro-zvučeća, napamet. Zapišem ju i kroz nekih dva dana oko nje izgradim tekst. Od jedne rečenice pokretačice do druga zna proći i tri tjedna i dva dana i dva mjeseca, ovisi. Onda se brže bolje spakiram, odem u prostor s opremom, zatvorim se, složim bubanj, složim bas, gitaru, sint, šta god treba, sve to oko onog teksta i usnimim pre-demo, Demo vol.1 ili kako ga već nazovem. Onda pustim da odstoji. Onda ponovno usnimim par puta do finalne verzije. Tako je nastalo većina stvari i većina je vezana uz nedjelje. Neke gradim prvo iz bubnja, ali rijetko kad iz basa i gitare jer tako ne znam.

RiRock.com: Što te inspirira?

Nora: Inspirirati me može bilo što, najčešće su to gluposti koje ubodu u lošem raspoloženju. Nešto kao imenice koje počinju na slovo “i”: iNovine, iPod, iPhone. Previše ih je, moraju te inspirirati...

RiRock.com: Koje programe i alate koristiš za home-made snimke?

Nora: Prvo sam radila bubnjeve u Reasonovm ReDrumu, te kasnije sve to slagala, ljepila i snimala u Nuendu. Prije šest mjeseci sam prešla u Ableton, koji je iznenađujuće kvalitetan u cijeloj toj svojoj jednostavnosti, i od tada me Reason nije vidio. Od ostalih alata koristim sve što padne pod ruku, a koristi, bilo analogno bilo digitalno jer ne patim od razlikovanja i vrednovanja prvog i drugog. Koristim gitare i sintove sve više u zadnje vrijeme, a voljela bih da uleti koja analogna ritam mašina uskoro.

RiRock.com: Cure su u principu rijetkost u, uvjetno rečeno, rock vodama. Pogotovo ako su mastermindi projekta. Kako se snalaziš u toj ulozi?

Nora:. Problem žena u glazbi je taj što osjećaju presing u smislu da su rijetke u glazbi, pa u cijeloj toj priči počinju se i ponašat kao rijetke, previše se trude na nekom putu ka zanimljivome i time si otežavaju stvari. Općenito je problem žena taj što se stalno bore za neka prava, a ne kuže da pritom samo potiču nejednakost. Mislim kad se nešto desi, prije će se zaboraviti ako se šuti. Fascinantan mi je taj feminizam kroz pedalu i Ampeg. Hoću reći dosadan mi je. Kad se popnem na binu zadnje što ću pomisliti je "hej, pa ja sam žena, idem nešto učinit po tom pitanju".

RiRock.com: Spomenuti Bernard Blašković Bexx iz riječke „evil-pop“ grupe Ishiatz svira gitaru u Klausu. Kako je došlo do njegovog angažmana kao, eto skoro, stalnog člana postave? Čisto frendly ili...

Nora: Preko zajedničke prijateljice smo se upoznali - ja sam imala bend kojemu je trebala prostorija za vježbanje pa nam je on pomogao ga naći - to jest djelili smo prostoriju. Ja sam u tom periodu snimila taj demo od prve četiri pjesme i dala mu na slušanje. Njemu se svidjelo, a ja sam tražila nekog da mi pomogne uživo...

RiRock.com: U bendu je bila i djevojka po imenu Nevena. Odnedavno Klaus nastupa bez nje. Što se dogodilo? Planiraš li uvesti neke nove ljude u bend? Uklapa li se to u sadašnji „minimalistički“ koncept?

Nora: Nevena je otišla iz Klausa. Sad smo dvojac i kao takvi smo odradili, po meni najbolje koncerte do sada kao što je Art&Music i Tvornica. Teško sad mogu reći što će se dogoditi s postavom ovog benda, ali neki sempler ili možda jednog dana neki ritmički dodatak nikad neće biti naodmet. Problem je taj što je teško naći ljude s kojima se poklopiš. To je i generalni razlog zašto je Klaus krenuo kao one-man band.

RiRock.com: Andrew Eldritch iz The Sisters Of Mercy je jednom prolikom izjavio da mu ne treba bubnjar dok ima Dr. Avalancea tj. ritam-mašinu. Slažeš li se s njime kada razmišljaš o zvuku Klausa ili bi uvođenje bubnjara bio zanimljiv eksperiment za bend? Recimo, vama relativno srodan bend, riječki fOF, snima samo s mašinama ali na live actu uz mašinu svira bubnjar s minimalnim brojem komponenata. Nakon par eksperimenata zadržali su taj koncept i, po meni, to ih je na neki način u koncertom izdanju značajno „očvrsnulo“...

Nora: Kada se pojavi neki bubnjar koji zna dovoljno dobro svirati da ne ispada, a dovoljno je siguran u sebe da nema potrebu komplicirati ritam ja ga prva vučem za rukav. Podebljavanje matrice ritmički bi bilo jako zgodno, zbog dinamike, ali i masivnosti. Ali, uvijek s minimalnim brojem komponenata… (smijeh)

RiRock.com: Kakvo je stanje sa snimljenim materijalima?

Nora: Trenutačno imam usnimljeno jedanaest pjesma. Od toga je osam njih koje su ljudi imali prilike čuti. Ostale tri - još nisam u potpunosti zadovoljna miksom, pa trake čekaju. Ima još i puno skica, no to sve jos malo mora odležati.

RiRock.com: Postoje li naznake da Klaus objavi CD ili LP u dogledno vrijeme? Vinil se ponovo vraća u modu a I dobili ste 60 sati studijskog snimanja pobjedom u Puli.

Nora: Sigurno će biti neko izdanje, ali čisto sa zadaćom da zaokruži jednu radnu fazu. Smatram da se album ne smije previše žvakati već ga treba izbaciti i krenuti s novim materijalima.

RiRock.com: Na vašem MySpace profilu u godinu i nešto brojite preko 40.000 posjeta. MySpace je ustvari polazišna točka za upoznavanje s radovima Klausa – definitivno place to be? Prepuručaš li i drugim mladim (možda i starijim) bendovima da obavezno budu dio Murdochove social network zajednice? Ako da, zašto?

Nora: MySpace toplo preporučam, ali ukoliko nemaš priču ništa od toga.

RiRock.com: „Pokušavam izmiksati što više različitih utjecaja...“ – tvoje su riječi. Misliš li da se u današnjoj glazbi može reći nešto novo ili je sve rečeno pa se, eto, izvođači ustvari bave kolaž-glazbom?

Nora: Treba proći još neko vrijeme da se pojavi nešto zaista svježe u glazbi, ali koliko je to novo i svježe će vremenski odmak pokazati. Tako da je tu puno vremena... No i kad se pojavi to nešto novo i svježe to će proizaći iz nečega što već postoji. Ne govorim o čistom copy pasteu, govorim o kolažu onoga što voliš sa nekom svojom pričom.

RiRock.com: Tvoj otac Idis Turato poznati je riječki arhitekt i član Kluba ljubitelja buke koji su dosta aktivni u gradskim glazbenim i kulturnim vodama. Prvenstveno mislim na projekt Hartere i Hartera festival. Pomaže li ti njegovo „bučno“ iskustvo, kako on gleda na tvoju glazbu i sve veću popularnost Klausa?

Nora: Moj otac gradi kuće, to je njegova domena. To što zna akorde “Vjernog psa” na mene ne utječe toliko koliko ljudi vole misliti, govoriti i pitati. Glazbeno gledano, znači govorimo o Klausu, ukoliko zanemarimo elementarni roditeljski odgoj, Ramonese i prvu gitaru, njegov utjecaj i nije baš toliko velik. Ne volim ovakva pitanja. Mislim, da hoću nešto u tom stilu otišla bih se s njim slikati u kuhinji kako pečemo već spečenu bundevu za Gloriju i Klaus vjerovatno ne bi postojao. Songs about fucking” i “Surfer Rosa” su bitniji ovdje, a njemu to dvoje nije zabavno.

RiRock.com: Idemo s Big Blacka i Pixiesa na RiRock scenu. Što tebi predstavlja pojam RiRock?

Nora: Dobre glazbe na području Rijeke bilo je, ima i bit će. Na području Rijeke bilo je, ima i biti će puno dobrih koncerata, događaja i ljudi koji se oko toga trude. No RiRock kao neki pojam za mene ne znači ništa više ni ništa manje nego Riječki karneval i povorka. To je kao mit ljudima jako interesantno.

RiRock.com: Jesli li sudjelovala na posljednjim učeničkim prosvjedima – kakav je tvoj komentar „akcije-reakcije“ na relaciji učenici-škole-ministarstvo?

Nora: Sudjelovala jesam. Iz ministarstva kao da su samo čekali prosvjed. Čudan je bio osjećaj trenirati tu demokraciju. Mislim, tko više danas može imati punk bend kad malo prdneš na ulicu i svi ti klimaju? Frustrira to... Bolje se pjesme rade kad te vlasti ne slušaju. Gnjeva mi fali u cijeloj toj priči s učeničkim prosvjedima.

RiRock.com: Budućnost? Što možemo očekivati od Klausa

Nora: Evo sad smo pobjedili na Art&Music festivalu pa prvo što možete očekivati da ću se na šezdeset sati besplatno zaključat u studio. I potruditi ćemo se live sto više svirati. Ostalo će doći s vremenom, koliko je moguće spontano i valjda brzo jer ću se potruditi da bude što više moguće softverski.

Link: www.myspace.com/musicklaus 

Robert Paulić – RiRock.com, svibanj 2008.