Ovaj projekt kao da je čekao baš mene, kazao nam je Goran Lisica, u glazbenim krugovima već godinama poznatiji kao Fox. A ono što je sve ove godine čekalo baš njega jest antologija riječkog zvuka »Riječki novi val« koja će na jednom mjestu objediniti zbivanja na riječkoj glazbenoj sceni od početaka punka do novog vala kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Jedan od zaslužnih za srastanje ondašnje rock scene Rijeke, nekad glazbeni kritičar omladinskog lista »Val«, promotor najznačajnijih riječkih glazbenih skupina, inicijator značajnih glazbenih izdanja, danas vlasnik diskografske kuće »Dallas Records« sa sjedištem u Ljubljani – ukratko, spitirus movens riječke scene, kako je jednom prilikom zapisao riječki kroničar Velid Đekić – Goran Lisica Fox odlučio je zaokružiti glazbenu priču jednog vremena koje je već odavno prošlo.

– Još kad sam prije više od dvadeset godina odlazio iz Rijeke, po glavi mi se je počela motati ideja o tome da bi trebalo zaokružiti jedno, u glazbenom smislu, vrlo intenzivno i plodno razdoblje, važno za razvoj popularne kulture na Kvarneru i Primorju. A zašto se ideja tek sad realizira? Drugi poslovi vezani za razvoj »Dallasa« nekako nisu omogućili koncentraciju na tu temu. S druge strane, protok vremena doveo je do filtriranja, kristaliziranja pogleda unazad, koji nije samo moj osobni, nego i kolektivni. Tako je danas ovu antologiju vjerovatno lakše uraditi nego tada, ona se »sama sklapa«.

Ovakvu antologiju riječkog novog vala mogao je sastaviti i netko drugi, ali nije, kao da je to sve upravo mene čekalo. A mene to dodatno veseli s obzirom da sam se družio s tim ljudima, pisao o tim bendovima, promovirao tada tu scenu i nekako mi je prirodno da tu priču zaokružim upravo ja, reći će Fox koji se i danas ne može oteti sjećanjima na Kont, na mnoge svirke, bendove koji su tada djelovali u gradu na Rječini, na ljude koji su stvarali scenu, ljude kojih danas više nema ili koji se bave nekim drugim stvarima.

– Krajem osamdesetih razdoblje punka i novog vala bilo je staro jedno desetljeće, glazbena scena u gradu i u svijetu bila je bitno promijenjena pod utjecajem novog vala, tekovine su bile vidljive, ali u Rijeci nisu bile dovoljno dokumentirane u diskografskom smislu. Rijeka ni tada, kao ni danas, nije bila medijski ni diskografski centar, rađala je intenzivnu energiju i doživljaj koji zatim nije imao najbolje uvjete za razvoj, za diskografske bilješke niti za »izvoz« lokalne kulture u širi prostor tadašnje Jugoslavije.

U to doba diskografski, medijski i kulturni centri bili su republički glavni gradovi, prije svega Zagreb, Ljubljana i Beograd. U svakom od tih gradova bile su po dvije diskografske kuće u kojima je možda ukupno šest, sedam ljudi doslovce odlučivalo o tome što će slijedeće generacije u diskografskom smislu znati i pamtiti o glazbenim zbivanjima toga vremena, o tome što su stvarale i voljele stotine tisuća kreativaca konzumenata. Uostalom, Rijeka nije imala vlastite medije koji bi bili čujni i vidljivi izvan Primorja. Tako je riječka rock scena, u početku najjača i najraznovrsnija, imala najmanje mogućnosti za razvoj, riječi su Foxa koji je još 1987. godine uredio danas već kultnu kompilaciju »Rijeka-Paris-Texas« koja je prezentirala tadašnje »jake snage« riječke scene – »Grč«, »Grad«, »Ogledala«, »Let 3«, »Strukturne ptice«, »Fit« i »Idejni nemiri«.

– Izvođači iz spomenutih centara dobili su prije priliku prezentacije na nacionalnoj razini, putem radija i tiska, zatim i diskografska izdanja. Postali su poznati, oko njih su se skupljali intelektualci i umjetnici, njihov rad analizirali su pametni ljudi i sve to omogućavalo im je brži razvoj, ono što se je tada moglo nazvati karijerom. Riječka scena diskografski se je pak razvijala sporije i kasnije, i to u početku u Ljubljani, u jezičnom smislu na »nelogičnom« mjestu.

Takva djelomična izolacija rezultirala je nekom vrstom endemičnosti, specifičnosti riječkog zvuka i pristupa glazbi, u čemu ima i pozitivnih elemenata. Kao što su se na otoku Galapagosu zbog njegove geografske izoliranosti razvile endemske životinjske vrste, tako se je u Rijeci razvijao osebujan senzibilitet koji je i danas značajka riječkog rocka.

Upravo je potraga za demo snimkama, audio zapisima koncerata, ali i fotografijama iz tog razdoblja bio najzahtjevniji dio projekta »Riječki novi val«.
– Bilo je dosta teško naći neke snimke, ispostavilo se da je to daleko zahtjevniji posao nego što sam isprva mislio. Na kraju je pored mene još nekoliko ljudi mjesecima kopalo po privatnim arhivima, zivkalo ljude, prisjećalo se gdje je što nastalo i gdje se je s vremenom sakrilo. U slučaju tada najpoznatijih izvođača bilo je lakše, iako smo i kod njih dosta tražili kada smo željeli objaviti neku njihovu znanu skladbu, ali manje znanu snimku te skladbe. Do nekih bitnih stvari ipak nismo došli, ali takvih je, srećom, vrlo malo. Izdvojio bih recimo grupu »Protest« koja je jedno vrijeme, uz »Parafe«, »Termite«, »Mrtvi Kanal« i »Kaos«, bila najuzbudljiviji gradski punk bend. Sjećam se jednog njihovog intenzivnog nastupa na Trgu riječke rezolucije kada su zapalili kante sa smećem i izazvali pravi kaos… Izgleda da zaista ne postoji nikakav audio zapis njihovoga rada pa smo se morali zadovoljiti sa fotografijama. Ali ne žalim ni jedan sat od stotina sati dogovaranja i preslušavanja, ova je kolekcija nešto što sam oduvijek želio napraviti. Osim toga, zbog nje sam s nekim znanim i dragim ljudima obnovio kontakt, s nekima pričao prvi puta nakon deset ili čak dvadeset godina, reći će Fox i dodati kako se CD box sastoji od tri nosača zvuka na kojima će se naći šezdesetak pjesama, kako onih koje su postale dio povijesti riječke rock scene, tako i manje poznatih ili nikad objavljenih studijskih, live i demo snimaka. »Paraf«, »Termiti«, »Let 3«, »Let 2«, »Strukturne ptice«, »Grad«, »Laufer«, »Grč«, »Mrtvi kanal«, »Idejni nemiri«, »Kaos«, »Ogledala«, »Umjetnici ulice«, »Istočni izlaz«, »Fit«, »Xenia«, »Cacadou Look«, »Denis i Denis« – samo su neka od imena koja će se naći na Antologiji »Riječki novi val«.

– Odmah na početku postavio sam nekoliko kriterija koji su mi se činili »prirodni« i logični. Antologija »Riječki novi val« nije zamišljena kao primarno autorsko viđenje, odnosno jedno od viđenja kojih bi moglo biti više različitih, nego kao detaljan pregled svega bitnoga unutar zadanoga desetljeća, a što bi imalo značajke onoga što se općenito naziva novim valom. Dakle, treba zabilježiti sve važne izvođače kao i važne skladbe od ranoga punka do svega onoga što se može okarakterizorati kao »novi val« zato jer je tako tada bilo nazivano, tako je »mirisalo«, premda je s vremenom postalo stilski vrlo raznoliko, zato jer su izvođači bili povezani generacijski i senzibilitetom, nastupali su zajedno i na istim mjestima.
Kao što sam već rekao, protok vremena svima skupa izoštrio je pogled unazad, neke ključne fakte iz onoga vremena teško je danas različito interpretirati. Tako se je Antologija »sama sastavila«, ja sam samo, uz pomoć kolega i drugih entuzijasta, preorao arhive i obavio stotine mini intervjua, objasnio je Fox.

– Poznato je da sam ostao trajno vezan za riječku scenu, koliko mogu pomažem u njenom razvoju i danas. Znao sam da je značajan dio glazbenog stvaralaštva u razdoblju novog vala ostao slabo ili nikako dokumentiran i jako mi je stalo da se ta situacija promjeni. Zato sam, kao prvo, želio da antologija bude temeljita i kvalitetna, bez propusta. Da je uzme u ruke netko tko je u ono vrijeme bio dio scene i kaže »ovdje je fakat sve bitno na jednom mjestu«. I da nove generacije dobiju izdanje u koje se mogu pouzdati kao vodič kroz najintenzivnije riječko popularnoglazbeno razdoblje.

Siguran sam, također, da će ova zabilješka riječke kulturne prakse biti značajan doprinos nekoj vrsti »revizije povijesti« odnosno revalorizaciji glazbenih zbivanja u tadašnjoj državi. Druge sredine morati će, makar naknadno, uočiti koliko dobroga i kvalitetnoga je tada nastalo u Rijeci, smatra Fox, dobar znalac ondašnjih, ali i današnjih glazbenih prilika u gradu na Rječini, a na pitanje da li su riječki bendovi imali šanse ostvariti inozemnu karijeru odgovora – teško je to reći.
– A gledano iz današnje perspektive nije ni važno. Važnost riječkih bendova bila je prije svega njihov značaj u Rijeci odnosno tadašnjoj socijalističkoj i samoupravnoj Jugoslaviji. Krajem sedamdesetih, u vrijeme punka, rad primjerice »Parafa« i »Termita« ili ljubljanskih »Pankrta« zasigurno bi bio zapažen i u Londonu, jer su to bili odlični bendovi u tom žanru. Ali samo kada bi London imao uho, želju i potrebu da ih čuje, koju nije imao. No, kažem to i nije važno. Premda je glazba mladih uvijek pa i tada bila djelomice i moda, i tada su se noviteti pretakali prije svega iz Britanije i Amerike u ostatak svijeta, značaj riječkog i Yu novog vala bio je u specifičnom učinku onoga što je on u estetskom, generacijskom, širem socijalnom pa i političkom smislu značio za užu domovinu. Biti dobar i značajan značilo je biti glas određene društvene grupe i generacije, izražavati zajedničke ideje, želje, frustracije. Primjerice »Narodna pjesma« od »Parafa« govori o policiji, o viđenju i osjećaju tadašnje milicije iz perspektive riječkog teenagera. Iako su možda o policiji tada pjevali i u Londonu ili Berlinu, »Narodna pjesma« važna je zato jer je u njoj prvi puta u popularnoj glazbi, unutar masovne kulture, netko prozivao tadašnju miliciju. Iako još uvijek malo uvijeno, prozivao ju je, okarakterizirao kao nazadnu, primitivnu i nasilnu. Takva vrsta poruke bila je vrlo lokalna, nije se ticala cijeloga svijeta, nego Jugoslavije, ali baš zato je bila i toliko važna.

Vidjeti na istoj pozornici »Parafe«, »Termite« i »Pankrte« kojima će se pridružiti i »Ogledala«, »Umjetnici ulice« i »Grč«, te mlade snage riječkog punka, grupe »Pasi« i »Diskurz« jedinstvena je prilika, glazbeni događaj koji će se dogoditi jednom i nikad više, kaže Fox o koncertnoj promociji kompilacije »Riječki novi val« koja će se dogoditi 15. veljače u Dvorani mladosti.

– Bit će to fenomenalna prilika da se sretnu ljudi koji se možda nisu dugo vidjeli jer bit će pozvani svi oni koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ove antologije. Sve kojima je rock važan pozivam da dođu u Dvoranu mladosti jer je ovaj koncert nešto zaista posebno i povjesno. Zamislite, nakon više desetljeća ponovno okupljeni »Parafi« i »Termiti«. Pa onda još i »Umjetnici ulice«, »Ogledala« i »Grč«. I svi na jednom stageu, na jednom koncertu. Pa na sve to još ljubljanski »Pankrti«, koji također nisu nastupali dvadesetak godina.

Grč - Nož u mojoj ruci

Danijela Bauk, Novi list - RiRock.com, siječanj 2007.