Donosimo drugi dio razgovora u kome Damir Čargonja Charlie, voditelj kluba Palach, otvoreno i opširno govori o prošlosti i svim aktualnim pitanjima oko kultnog riječkog okupljališta što unatoč svakojakim okolnostima opstaje već gotovo 40 godina u samom centru Rijeke.

U završnom dijelu intervjua Čargonja iznosi svoju viziju budućnosti Palacha i grada, predviđa skore korjenite promjene i rješava neka otvorena pitanja koja se u riječkoj javnosti već neko duže vrijeme provlače kao "istine". "Čudna su ovo vremena", kaže on. Nakon prvog, pred vama je i drugi dio razgovora.

RiRock.com: Kako vidiš Palach sada i posljednjih par godina, mislim prvenstveno na opće zaključke MMC-a kao korisnika prostora.

Charlie: Učestalim zatvaranjima te skraćivanjem radnog vremena kao i zabranama odvijanja koncertne dijelatnosti MMC je ekonomski polako zakoračio u područje koje se zove propast. Nekako uspijevam iz godine u godinu izvući situaciju no mislim da ako se nešto bitno ne promijeni morati ćemo izići iz prostora. Mislim da je to vrijeme jako blizu. Da bi pokušali razumjeti ovu priču možemo se ponovno vratiti u prošlost i iz nje naučiti da tko god je ušao u Palach s namjerom da nešto radi, na njegovu žalost, na kraju je dobio po glavi. Volio bih kada se to više ne bi dešavalo i kada bi sadašnja situacija i moj eventualni odlazak mogli pokrenuti jednu korjenitu promjenu prema ovom prostoru kako od same scene tako i od vlasnika Grada Rijeke.
Kada razmišljam o promjeni u prvom redu mislim na definiranje Palacha s vrijednosnim odnosom na ono što se u njemu događalo u posljednjih 40 godina i utjecalo na riječku kulturnu scenu, određivanju potrebitosti baš ovog prostora što ne bi trebalo biti upitno, te u skladu s njegovim mogućnostima, postavljanju pravih gabarita programskog djelovanja kao i načinu održavanja njihovog nivoa. Mislim da na rješavanju ovih pitanja trebaju raditi svi. Od vlasnika Grada Rijeke, budućih korisnika, do konzumenata.

RiRock.com: Neki te vole, neki te „mrze“. Što kažeš na optužbe da si ti uništio pravi duh Palacha i pretvorio ga u – citiram: „rupu“?

Charlie: Pozicija s koje nastupam kao netko tko vodi Klub Palach za sobom povlači neminovno i reakcije tog tipa. Sva sreća nema ih puno i uglavnom dolaze od onih koji ili ne znaju ili se prave da ne znaju o čemu pričaju. Volio bih vidjeti sve te kritičare kada bi se vratili u
stara vremena Palacha što bi onda rekli. No, njima nije jasno da smo mi nekada dolazili u taj stari Palach, koji objektivno stvarno na niš nije izgledao, samo zato što nam se upravo to sviđalo. Palach danas izgleda bolje nego ikada. Na žalost ostali vanjski faktori o kojima ovisi rad ovog prostora su gori nego ikada. Nikoga tu ne napadam niti mislim da je kriv. Čudna su ovo vremena.
Što se tiče mog rada u proteklih deset godina možda je moglo i bolje, no s obzirom na situaciju, mislim da smo puno toga napravili. Preko 500 izložbi skoro isto toliko koncerata, bezbroj tribina, književnih večeri, raznih manifestacija, da ne nabrajam dalje. Palach su u ovih desetak godina pohodili umjetnici kojih možemo naći u svjetskim enciklopedijama i to ne samo iz Hrvatske već iz cijelog svijeta. Pokušavao sam da Palach bude otvoren za sve. U Palach su dolazili razni aktivisti svih usmjerenja a i političari. Recimo samo to da nas je posjetio i predsjednik Hrvatske Stipe Mesić te nas također primio u uzvratni posjet. MMC je također pozvan, te se i predstavio velikom retrospektivnom izložbom „10 godina MMC-a“ u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, ista izložba je gostovala u Stuttgartu a poziva za gostovanje ima i za dalje.
Istina je i ono da je od ljubavi do mržnje mali korak i uglavnom su subjektivne prirode. Vjerujem da sam svojim često nesmotrenim da ne kažem glupim ponašanjem znao povrijediti neke ljude kao što znam da me kao autoriteta, šefa Palacha, neki i uvjetno rečeno mrze. Pitanje je koliko u tome ima adlocentskog bunta a koliko stvarne potrebe.
Mislim da će prava procjena našeg i mog rada tek doći. I ne brinem se oko toga.
Možda me osobno nakon ovog pitanja više brinu posljedice mojih nesmotrenosti. Ukoliko isprika može nešto pomoći iskreno se ispričavam ali neka se zna da sa druge strane ne tražim isto za tuđe pogreške koje su mene i MMC skupo koštale, te također ne tražim ispriku i za bezrazložne uvrede koje sam znao dobivati u ovih desetak godina. Ispočetka me sve to pogađalo a sada shvaćam da je to u prirodi ovog posla.

RiRock.com: Unatoč spomenutim osudama govori se i da si baš ti sačuvao Palach od konačnog zatvaranja?

Charlie: Dali sam baš ja sačuvao Palach od konačnog zatvaranja mislim da nije bitno. Istina je da posjedujem ogromnu dokumentaciju, na tisuće novinskih tekstova, dopisa, presuda i žalbi nastalih posljednjih deset godina a koje se direktno tiču naše borbe za opstanak ovog mjesta. Osobno mislim da je sva ta javna pažnja prema Palachu, pozitivna i negativna, stvorila ozračje u kojem je Palach postao institucija ovog grada koja neće moći samo tako nestati. Mislim da je opasnost od nestanka Palacha možda realno postojala i da je prošla. Više brige zadaje budućnost. Ne bih volio da nakon ovoliko borbe za nezavisnu scenu i poziciju Palacha, sada kada sam prostor nije direktno ugrožen, na mala vrata netko uđe tko će ovo mjesto pretvoriti u nešto drugo. No, mislim da to Grad Rijeka i građani neće dopustiti.

RiRock.com: Da li bi se išta mijenjao po pitanju vođenja kluba nekada i sada?

Charlie: Puno toga bih mjenjao i ne bih mjenjao. Ako me pitaš o mojim greškama a bilo ih je puno njih bih sigurno promjenio kada bih mogao. Greške su na žalost i na sreću sastavni dio posla a posljedica su neznanja, osobnog karaktera, straha, nesigurnosti i slučajnosti. Iz grešaka učimo, radi njih propadamo ili se pametniji dižemo. Bitno ih je priznati.

RiRock.com: Tko je „najzaslužniji“ za stvaranje legende o Palachu?

Charlie: U prvom redu su to generacije riječanki i riječana koje već desetljećima posjećuju ovaj prostor. Tu je i bezbroj mladih ljudi koji su aktivno sudjelovali u osmišljavanju događanja u samom Klubu. Na kraju, ulogu u stvaranju legende imaju i mediji a i riječka politika koja sve ovo vrijeme ipak shvaća da Palach u ovakvom smislu njegovog djelovanja mora opstati bez obzira na česte sukobe sa ljudima koji su ga vodili i tu ne mislim samo na sebe.
Dopuštanje pozitivnog iskazivanja mladenačke, često buntovne i nerazborite energije koja dolazi iz ovakvih prostora može u jednom trenutku dati najljepše trenutke tim mladim ljudima, a u isto vrijeme usmjeriti i sam tijek njihovih života. O istim tim ljudima u nekoj mjeri ovisi i budućnost ovog grada. Upravo je zato odgovornost za rad ovakvih prostora velika. Slični prostori sa ovakvom pričom i sa ovako dugim stažom u Hrvatskoj više ne postoje. Mislim da se i na osnovu toga možemo puno zaključiti o našem gradu.

RiRock.com: Kako vidiš svoje prethodnike?

Charlie: Svi su ti ljudi u svom vremenu dali doprinos onome što je danas Palach. Palach je i njima vratio na način skupljanja iskustva pa danas imate ljude koji su nekada radili u Palachu a danas su priznati ljudi u raznim javnim poslovima, vode svoje klubove, rade u marketingu...

RiRock.com: Kako ocijenjuješ suradnju s Gradom Rijekom i Odjelom za kulturu koji su vlasnici i najmodavci prostora? Često se su stvarale tenzije po mnogim pitanjima oko vašeg Ugovora?

Charlie: Često sam slušao priče o tome kako se ja i Grad Rijeka ne volimo. Priče su dolazile sa svih strana i od mojih prijatelja, medija pa i od nekih ljudi iz gradske uprave. Mislim da ta konstatacija nije točna. Bilo je ovih godina svega i lijepog i ružnog. Pogrešaka s naše strane ali i sa druge. Kada sam ušao u Palach 1998. godine Grad nam je dao Ugovor
u kojem je koncertna djelatnost bila naša obaveza a radno vrijeme kao i svima drugima. Tko je računao da će doći do onakvog rješenja od strane državne vlasti te zatvaranja prostora. Na žalost, sada je kasno da se stvari promijene. Osobno sam dosta iscrpljen i mislim da je konačno došlo vrijeme da se malo odmorim i „napunim baterije“.

RiRock.com: Treba li Palach i dalje imati „povlašten“ status neovisno o tome tko ga vodio ili i on treba igrati tržišnu utakmicu s konkurentskim privatnim prostorima?

Charlie: Palach u ovoj situaciji ima sve ali povlašteni status nema. Skraćeno radno vrijeme stalni posjeti inspekcija, zatvaranja, mislim da to nije povlašteni status. Palach bi tek trebao dobiti takav status. Nadam se da će to vrijeme doći.

RiRock.com: Kako komentiraš kulturni i glazbeni život u Rijeci?

Charlie: Posljednjih godina Rijeka doživljava pravi kulturni a time i glazbeni preporod. Mislim da je strategija pretvaranja Rijeke u grad urbanog turizma na odličnom putu. Biti će tu još puno prepreka ali mislim da je budućnost Rijeke kao turističkog a time i kulturnog središta zagarantirana.

RiRock.com: Standardno pitanje. Ukratko, što je za tebe RiRock?

Charlie: RiRock je prepoznatljivi brend ovog grada i na njemu treba stalno raditi. Mislim da se ono osnovno postiglo. Mladi bendovi se mogu pokazati, svirati, što nekada nije bilo baš tako. Stari bendovi su dobili svoj zasluženi status. Mislim da sada upravo Rijeka i riječka rock scena treba raditi na probijanju priče i van ovih naših prostora. Ri Rock to zaslužuje. Nevjerojatno je da je jedan ipak manji grad uspio stvoriti ovako veliku priču, priču koja ima svoju stalnu kvalitetu i koja je izdržala toliki niz godina. Puno veće sredine, iako bi prirodno to trebale imati, nemaju nešto što se zove Ri Rock.

RiRock.com: Obzirom da forma intervjua ne trpi daljnje produbljivanje teme (a bjelodano je da materijala ima napretek) mogli bi probati barem donekle zaokružiti priču.

Charlie: Ovaj razgovor je samo jedna od priča, jedno viđenje Palacha. Osobno sam poziv doživio kao veliku čast s obzirom da se od mene tražilo da ispričam i onaj dio priče koju osobno nisam doživio ili pojasnim onaj period u kojem sam poput drugih bio samo vjerni posjetitelj ovog prostora. Znam da možda nije sve doslovno točno, to je jednim dijelom ono što sam čuo i čega se sjećam. Ostalo je puno toga nedorečenog.
Jedna prava priča o Palachu zahtjevala bi puno više vremena ,profesionalnog posla i puno razgovora sa stvarnim akterima iz ovako duge povijesti. Mislim da je krajnje vrijeme da se to i učini. Ovo je samo jedan mali dio kojeg ja na ovakav način putem intervjua mogu dati. Nadam se da će to netko shvatiti i možda pokrenuti priču, možda sljedeće godine na ljubilej – 40-tu godišnjicu Palacha.
Bez obzira mislili dobro ili loše o meni, sviđao vam se ili ne sviđao ovaj razgovor znam da su većina Vas koja je ovo pročitala ljudi koji se brinu za Palach. Upravo tu vidim razlog nastavka njegovog opstanka. Puno Vas pozdravljam i do viđenja u Palachu.

"Sve što ikada željeli znati o Palachu" - 1. dio <<

Robert Paulić – RiRock.com, prosinac 2007.