U jednoj od svojih pjesama Dean Škaljac, frontman skupine Grad, konstatira kako "noći prolaze, a more ostaju". Parafrazirajući tu njegovu opservaciju u trenucima podsjećanja na dvadesetogodišnje djelovanje njega i njegovih riječkih (su)građana, mogli bismo zaključiti kako dani prolaze, a Grad ostaje. I, šalu na stranu, nimalo pritom nije riječ o novoj mori. Dapače, činjenica trajnosti u toj interpretaciji može biti samo izvorom slušateljske ugode.

Album s koncertnim zapisom što ga držite u rukama istovaruje pred uši naramak razloga zbog kojih je to tako. Izlazak pred publiku oduvijek je bio jedan od Gradovih aduta. Znajući to, dečki ga nisu skrivali u rukavu.
Pozornica je tradicionalno njihov dio grada, ma u kojem se nalazili. U situaciji kada se valjalo prisjetiti prijeđenoga rockerskog puta, mudro su zaključili da je u pitanju trenutak kada se valja vratiti na provjereno mjesto riječkoga rockerskog zločina, u Palach. Previše je domaćih rockerskih priča na tomu mjestu začeto da bi ga u tako delikatnu hipu mogla jednakovrijedno odmijeniti pozornica s kojim drugim imenom.

Koliko god iz zvučnika isporučuje niz koncertnih favorita grupe, koji su uporišne točke za rekonstrukciju njezina cjelokupna opusa, obljetnička rekapitulacija podjednako priziva u misli saznanje da je upravo Grad onaj povlašteni slučaj za koji vrijedi kako stalna samo rockerska mijena jest.
Karijera družine bilježi konstantne promjene smjera, što je logična posljedica niza događaja. Kojih? Izrastanja u koncertne miljenike lokalne scene, distribucijski zagubljenih albuma, autoritativnog zaposjedanja državnih top-lista, potpunog gašenja aktivnosti, zvučnih udara kao strategije za reanimiranje organizma, učestalih promjena članstva, nepristajanja na medijska pravila igre, svojeglavog odmjeravanja snaga s diskografskim kućama... Odreda poteza koji nemaju ništa zajedničkog s mirnim vođenjem svoga glazbenog vozila na automatskom pilotu.

Ako u cijeloj priči ima konstante, ona se svodi na ostajanje tvrdoglavo svojim. Ma koliko tomu bila visoka cijena. Dobro ili loše? Odgovor ovisi o poziciji s koje se traži. Sa stajališta publike - a u rukama je ipak živi album, pa bi ona trebala imati prednost - teško da ima boljih vjerodajnica za pridobivanje povjerenja. Grad nikad nije imao namjeru kalkulirati. Na svoj način svjedoči o tomu i njegovo beskompromisno izgaranje na sceni, koncertni entuzijazam o kojemu većina stažom usporedivih parnjaka može na pozornici samo sanjati.

U Gradovoj dvadesetogodišnjoj autorsko-izvođačkoj ludosti ima nekog sustava. Ovaj koncertni zapis pomaže naslutiti gdje ga valja tražiti.

Velid Đekić - Ri-rock.com, travanj 2007.