Učiti, učiti i samo
učiti... rubrika za stjecanje boljeg
informativnog krova nad [već pametnom, ali nikad
dosta gladnima znanja] glavom.
Pankrti - Previše muzike za premalo novca
Te davne 1977. godine nitko nije imao pojma da
će postojati, baš kao ni što Pankrti, taj
legendarni bend, nije pojma imao da će postati
legende. A sve se to uistinu dogodilo. Oni su
lani obilježili 30 godina od prvog koncerta. Za
sve one koji ne znaju zašto bi Pankrti bili
kult, nema druge nego savjet – prisjetite se
nedavnog koncerta u Dvorani mladosti u kojoj se
slavila 30. godišnjica riječkog zvuka. Ako i
nakon odgledavanja istih, sad već barbića u
najboljim godinama postavite pitanje zašto, onda
jedini odgovor ili više savjet može biti –
slušajte ono što razumijete.
Legenda, kao i povijesne činjenice kažu da su
Pankrti osnovani 1977. u Kodeljevu, predgrađu
Ljubljane. Te '77. Grega Tomc je studirao
sociologiju,a Peter Lovšin novinarstvo, što će
reći da su studirali na istom faksu, družili se
i tijekom jednog takvog druženja skužili su u
časopisu "Time" tekst o punku, pa si jedna
drugom rekli – ako mogu oni, možemo i mi.
Rečeno, učinjeno, no i pripreme su bile više
nego znakovite. U cilju osnivanja banda Grega je
otišao u London na tri tjedna da vidi kako to
punk uživo zvuči, i da kupi sve punk ploče. Pero
je pak imao zadatak okupiti bend dok je Grega na
studijskom putovanju.
Prvu postavu činili su: Pero Lovšin na
vokalu, Jure Krešavec na basu, Mitja Prijatelj
na gitari, Bogo Pretnar na bubnjevima, koje je
kasnije zamijenio za gitaru, a njega je na
bubnjevima zamijenio Slavc Colnarič.
Nedugo zatim, Pankrti su održali i svoj prvi
koncert (za koji su po vlastitom priznanju,
mislili da će im biti i jedini) u gimnaziji na
Mostama, gdje su svirali uglavnom slovenske
prepjeve Sex Pistolsa, Clasha, Dead Boysa i New
York Dollsa uz nekoliko vlastitih stvari. Nakon
te svirke, koncerti u toj srednjoj školi bili su
zabranjeni slijedećih deset godina (koliko će
ironijom sudbine, otprilike i potrajati
Pankrti), no Pankrti su već ostavili neizbrisiv
trag, a stvari su se kretale priličnom brzinom,
uz pomoć Radio Studenta održali su svoj
slijedeći koncert.
Četvrti koncert održali su u Zagrebu u jesen
1977. na otvorenju izložbe Mirka Ilića u SC-u.
Taj legendarni koncert zapanjio je publiku, koja
nikad prije nije vidjela štogod slično, osvojili
su ih svojom brzinom i žestinom nastupa. Taj
koncert označio je svojevrsnu prekretnicu u
jugoslavenskom rocku osamdesetih, i smatra se
početkom Novog vala.
Uz pomoć Igora Vidmara, koji će postati važna
karika čitave slovenske rock scene, Pankrti su
izdali svoj prvi singl - "Lublana je bulana /
Lepi in prazni" (snimljen u talijanskoj Gorici),
koji je postigao priličan uspjeh kako u
Jugoslaviji, tako i izvan nje. Naime, kopilad
što ime Pankrta u prijevodu znači dobili su
dobre kritike u New Musical Expresu i Melody
Makeru.
Pankrti izdaju i prvu ploču - "Dolgcajt"
(Dosada), snimljenu u ljubljanskom studiju
"Akademik", koju kritičari proglašavaju pločom
godine, i koja je postala jednom od ključnih
ploča ne samo slovenskog, već i jugoslavenskog
rocka.
1982. u studiju Tivoli snimaju svoj drugi album
- "Državni ljubimci" kojeg je kritika pokopala,
a ondašnji haj glazbeni časopis "Džuboks"
proglasio pločom godine.
Dvije godine kasnije, Pankrti snimaju treću, po
većini kritičara najbolju ploču - "Rdeči album"
(Crveni album). Taj najmračniji album Pankrta
predstavio je band u naponu kreativne snage i
zrelosti, a najviše je ostao zapamćen po pjesmi
"Bandiera rossa" (Crvena zastava), ali i
stvarima poput "Gora" i "Udarnik sile". "Rdeči
album" ostao je najprodavaniji album Pankrta.
"Pesmi sprave" četvrta je ploča Pankrta, a peti
i posljednji studijski album "Sexpok", snimljen
je 1987. u studiju Smolec u Zagrebu. Njime je
obilježeno 10 godina djelovanja Pankrta koji su
na malom prostoru Jugoslavije postigli sve što
je bilo moguće, a za proboj vani nisu imali
prevelikog motiva, tako da ta godina označava i
kraj djelovanja Pankrta, kako je rekao Pero
Lovšin na pitanje zašto: "Previše muzike za
premalo novca".
Posljednji koncert pod nazivom "Zadnji pogo"
održali su 10.12.1987. u Hali Tivoli.
Nakon "zadnjeg poga" Pankrti su išli slijedom
one – kud koji mili moji. Pero Lovšin krajem
osamdesetih i tijekom devedesetih zajedno s
Dušanom Zibernom i Slavcom Colnaričem djeluje u
grupi "Sokoli" do 1993., a poslije njih s
pratećim bendovima "Križaji", "Vitezi" i na
kraju "Španski borcI". Gregor Tomc, uz Lovšina
tekstopisac Pankrta, nakon raspada grupe osniva
i piše tekstove za hard rock band "Bombe" koji
se ugasio 1990. godine, a u međuvremenu
doktorira sociologiju, piše knjige i predaje na
Fakultetu u Ljubljani.
I za kraj samo napomena da su "Pankrti" iza sebe
ostavili 3 singla i 9 albuma, a njima u čast je
prije dvije godine i Igor Zupe snimio i film
imena "LP Pankrti - Dolgcajt".
U povijesti Pankrta spominju se i neki današnji
političari, kao primjerice Dimitrij Rupel,
ministar vanjskih poslova Slovenije. U tadašnjem
tjedniku "Teleks" Rupel piše da njihovi nastupi
vrijeđaju građansku uljuđenost i poziva na
"ignoriranje" punka. Tadašnji slovenski
partijski moćnik Franc Popit izjavio je da
muzika Pankrta izaziva fizičku i duhovnu
lijenost kod mlade generacije i da "pljuju" po
socijalizmu, a prije deset godina, u povodu
dvadesete godišnjice prvog koncerta Pankrta,
spomen-ploču u gimnastičkoj dvorani, gdje su
prvi put nastupili, postavio je osobno tadašnji
ministar kulture Jozef Školc.
Dobitnici su i nagrade "Sedam sekretara SKOJ-a,
za ploču koja je istovremeno bila oporezovana na
šund", pa što reći osim ono što lud radi
zbunjenom.
Pametnom dosta. I previše!
Albumi:
Lublana je bulana (1978, SKUC)
Dolgcajt (1980, ZKP RTLJ)
Novi Punk Val (1981)
Namesto tebe (1981, ZKP RTLJ)
Državni ljubimci (1982, ZKP RTLJ)
Svoboda (1982, ZKP RTLJ)
Rdeči album (1984, ZKP RTLJ)
Pesmi sprave (1985, ZKP RTLJ)
Slovan (1985, Slovan)
Sexpok (1987, ZKP RTVLJ)