Učiti, učiti i samo
učiti... rubrika za stjecanje boljeg
informativnog krova nad [već pametnom, ali nikad
dosta gladnima znanja] glavom.
Pips Chips & Videoclips - Razgovor za
gladijatore (intervju)
Neki poseban uvod u razgovor koji smo vodili s
Dubravkom Ivanišem, abdiciranim Ripperom, danas
Daddyjem u astronautskom skafanderu, stvarno
nije potreban.
PipsChips&Videoclips su jedan od najboljih
hrvatskih bendova svih vremena, a njihov novi
album „Pjesme za gladijatore“ spada u sam vrh
ovogodišnje ponude glazbenih noviteta pristiglih
na adresu RiRock.com magazina. Niije tomu tako
zbog agresivne „mobilne“ marketinške kampanje
već ocjena proizlazi iz proste činjenice da su
Pipsi snimili vrhunski pop album s nekolicinom
pjesama-dragulja uz čiju pomoć su se elegantno
katapultirali put Zemljine orbite preletjevši u
visokom luku „kolege domaće rockere“.
Dubravko Ivaniš aka Daddy se zahvaljujući moćnim
gravitacijskim silama zaustavio na trenutak da
bi dao intervju za RiRock.com. Ovako je to, od
slova do slova, izgledalo...
RiRock.com: Kada je i kako nastala ideja o
albumu s pjesmama za gladijatore?
Daddy: Negdje između milijarditog i biliontog
kilometra na autobahnu za grad Berlin, na putu
za Nigdje, naša se družina ugledavši s desne
strane običnu tablu za mjesto Pfaffenstaine
našla u prilici da se još jednom preispita o
biti svojih života. Tako nam barem o svemu
ispredaju svjedoci jer se mi, o kako je to
dobro, baš ničega ne sjećamo.
RiRock.com: Pipsi svakim albumom otvaraju novu
dimenziju u svojoj karijeri – čini se da vas
nije strah eventualnog gubitka starih fanova da
bi se otisnuli dalje - u Fafenštajn primjerice?
Smatraš li da riskirate stalnom mijenom?
Daddy: Mi, recimo, ne zastupamo gledište (na
koje Dragaš, Horvat, Gall i ini imaju autorska i
izvođačka prava) da je Zemlja ravna ploča i da
„mjena nemoguća jest“. Mi astronauti vjerujemo
da Kopernik i Galileo nisu bezvezni pljugeri.
Pripišimo to našoj dječačkoj zanesenosti i
nedovoljnom životnom iskustvu.
Da, mi se stalno mijenjamo i pritom ne
razmišljamo puno o riziku; ne zato što smo face,
valjda je jasno, nego prije stoga što smo
budale.
RiRock.com: Možeš li čitateljima malo približiti
proces? Na vašem posljednjem koncertu u Rijeci
(Stereo dvorana) svirali ste nove stvari ali
nije se dalo naslutiti što nas ustvari čeka kada
se zgotove „Pjesme za gladijatore”.
Daddy: Pustili smo vam tada par dimnih signala,
ali sidra je, dobro je znano, pametno sakriti
duboko, duboko, preduboko i predaleko od
svakojakih nemani i oluja.
RiRock.com: Dave Friedman je gotovo pa član
benda, barem kada je studijski rad u pitanju.
Smeta li te stalno brkanje pojmova o kopiranju
Flaming Lipsa i jednostavne, mada ne toliko
„bombastične“, činjenice da čovjek kao producent
ima svoj izvorni producentski potpis? Jura i
Pavle iz Svadbasa su također stalno prisutni u
vaših snimkama posljednjih nekoliko godina...
Daddy: Ne bih Fridmannu u slučaju „Gladijatora“
pripisivao specijalne zasluge. On je astronaut
koji fakat puno zna o svom poslu, puno više od
nas. Ali, isto tako, činjenica je da on nas samo
miksa, produciramo se sami. Juru i Pavla pritom
brojim kao dio nas, ekipe.
„Teroristi“ su lipsasti i s Daveom i bez njega,
a „Slan“ i „Sin“ to nisu, makar ga pet Fridmanna
miksalo. Zanimljivo je da smo „Domaći rock“ i
„Zdenku“ na kraju miksali sami u Zagrebu jer
nismo bili zadovoljni s njegovim viđenjem. Mi ne
patimo od veličina, i mislim da je to sasvim u
redu. Ok, priznajem, dok smo ponovo miksali te
pjesme gotovo da smo u detalj „prepisali“ sve
što smatramo autohtonim Daveovim rukopisom, ali
neke stvari zaista jako drugačije vidimo.
RiRock.com: Je, ipak su to vaše pjesme. Moram
priznati da sam se nasmijao na par tvojih
tekstova s „Gladijatora“. Još od prvog
preslušavanja „Bombardiranja Srbije i Čačka“
Leta3 nisam osjetio takvu količinu zdravog
humora na nekom albumu „domaćeg rocka“. Čini li
ti se da si po defaultu osuđen na podjebavanje
raznih „kritičara“ na tu temu? Ocjene albuma su
prilično oprečne… mada moram primjetiti da su i
potpisnici dijela recenzija također u sukobu sa
svojom zadaćom - većinom su to samoprozvani
kritičari koji, što je fakat sramotno, muku muče
s osnovama pravopisa ali si zato daju za pravo
popljuvati nečiji rad.
Daddy: Znaš s čim bi ti naš potez usporedio?
Evo, zamisli da je Borat svoj filmić snimio baš
u Kazahstanu i distribuirao samo u Kazahstanu.
Paaaa…ne bi se baš lijepo proveo! Tako da su sva
ta sranja s naše strane prilično očekivana.
RiRock.com: Jesi li zadovoljan agresivnom
TV-jumbo-online reklamom „Pjesama za
gladijatore” i suradnjom s T-Mobileom?
Daddy: Reko bi Bora Čorba – „dobila je sve šta
je htela u jeftinoj sobi provincijskog hotela“.
Dakle, mi smo zadovoljni svime, i da, dobili smo
sve što smo htjeli. Zapravo, ako smo iskreni,
moram reći da je 70% sadržaja kampanje naše
maslo. Na ostatak smo pristali, znači na isto se
hvata.
RiRock.com: Da li bi slušao vlastiti ili neki
tebi omiljen album s mobitela što je bila prva
ponuđena opcija za preslušavanje novih Pipsa?
Daddy: Ne bi. Al ja nisam više mjerilo. Netko je
pokupovao tih 1500 mobitela, a zaista ne
vjerujem da ćemo prodati puno više cd-a. Dakle,
stvari stoje tako da se s pravom možemo
zamisliti.
RiRock.com: Po pitanju osporavanja te suradnje
osobno smatram da ste jednostavno iskoristili
mogućnost medija i jakog supporta da biste što
bolje „aterirali“ u Hrvatsku, u krajnjoj liniji
draže mi se da me vi „živcirate“ reklamom na pol
filma negoli reklama za novu perilicu i
prijateljski joj deterdžent. Sve je na
prodaju... smatraš li to kompromisom ili
poslovnim potezom?
Daddy: Ovako bi glasila sinteza: u svakom
poslovnom potezu radiš kompromise. To je
svakodnevica, sve ostalo su teeny maštarije.
Ovdje smo radili zaista malo kompromisa, mogao
bi reći da je koncept naš i da je T-Mobile na
naše zaprepaštenje većinu toga bespogovorno
prihvatio. Radili smo s puno manjim i
beznačajnijim mašinerijama s kojima je puno teže
bilo izaći na kraj. Ukratko, bili smo svjesni
koliko sve to može ići na kurac golorukom
narodu, pa smo onda inzistirali da bar bude po
našem!
RiRock.com: Pošteno. Posvetio si se „zvanju“
glazbenika – da li si ikada požalio? Što bi
rekao vlastitom djetetu da krene tvojim i
Yayinim stopama?
Daddy: Osobno sam napravio sve suprotno od
očekivanja roditelja, a bio sam tako lijepo
„usmjeravan“, mažen i pažen. Teško je uopće
razmišljati o zanimanju kojim će se moje dijete
baviti jer najvjerojatnije takvo zanimanje danas
ni ne postoji. A gdje će biti pozicionirana
muzika još manje imam prava predviđati. Muzika
je bitna odrednica homo sapiensa i s djetetom
imaš tu vrstu odgovornosti da mu je približiš,
da je zavoli. A to se najbolje radi ako ništa ne
forsaš.
RiRock.com: Hm, slažem se. Iz vlastitog iskustva. Slijedi standardno
pitanje, ali dobivao sam uglavnom zanimljive
odgovore pa da priupitam i tebe – najbolji i
najgori gig Pipsa bio je...
Daddy: Krajnja ocjena nekog giga ne ovisi samo o
bendu, rekao bi, gotovo sve je na publici.
Ponekad, na samim počecima, znali smo svirati ko
zadnje svinje, al je ekipa bila super pa smo
pokupili panegirike. Još češće smo bili sasvim
solidni, ali upropašteni potpunom
nezainteresiranošću okupljene gomilice.
Moram priznati da već dugo sviramo u nekom
standardu; naime, uvijek postoji rezervna
varijanta ukoliko ništa ne pali da u nekom
trenutku koncerta počnemo svirati samo za sebe.
RiRock.com: „....do koljena u šašu i vodi...“
opisuje li to donekle stanje neimenovanog pop
pjevača u današnjoj mu domovini?
Daddy: Zato pravi astronaut uvijek sa sobom nosi
lance. Može se ponijeti i mali ašovčić, za
slučaj da baš zapadnemo u prava sranja.
RiRock.com: Kako danas gledaš na britansko
iskustvo Pipsa? Svako toliko neki domaći bend se
trsi da „uspije“ vani. Stekao sam dojam da ste
vi išli svirati van neopterećeni ikakvom
iluzijom o tome da će vas neki tamošnji Edvin
Softić prepoznati i brže bolje katapultirati u
orbitu slavnih bendova...
Daddy: Svatko tko se bavi muzikom treba
nastojati da njegova guza vidi što više puta i u
što većem obujmu. Tako provociraš stvari da se
dogode, mada ih i iz svog naslonjača možeš u 99%
obimu predvidjeti. Sljedeći dan za svakog od nas
ionako postoji samo zbog onih 1% nepredvidivog.
Inače mu ne vidim nekog smisla.
RiRock.com: Kako ste se osjećali na nedavnoj
zagrebačkoj promociji albuma u kinu „Europa“?
Cijela spika albuma se promovira u kinu baš tog
imena u ovoj nesretnoj EU-opterećenoj zemlji.
Slučajnost?
Daddy: Jednom u 3 ili 4 godine napravimo nešto
sami za sebe, po svom, onako kako mislimo da
treba izgledati naš gig. Bez kompromisa,
kokošarenja, razmišljanja tko što bi, a tko ne
bi. Najveći je problem ubosti neki ekskluzivan,
ne već nebrojeno puta prostituiran prostor, a da
u njemu relativno lako funkcionira i slika i ton
i da je ekipi fora i ugodno. U kinu je bio
ogroman problem sa zvukom, ni 2 dana tonske nisu
puno pomogli.
No, ništa nije moglo zajebat taj osjećaj da
dajemo najviše što znamo i možemo u ovom
trenutku. I to je jedino bitno jer često imamo
feeling u mnogim situacijama da nemamo šansu to
pokazati.
RiRock.com: Najavljena je i druga uknjižena
biografija Pipsa nakon one Perkovićeve. Ako se
ne varam Hrvoje Horvat će biti „gladijator“.
Postoji li šansa da se uskoro odlučite i za neki
DVD?
Daddy: Ne vjerujem da je sad trenutak za još
jednu biografiju. Ne pada mi na pamet nitko tko
je kadar o nama napisati nešto vjerodostojno.
Kompilirati s neta, napraviti par intervjujčića,
to može svak, ali to nije dobra biografija.
Kroničarenje, uz predani rad, implicira i
strast, a strasti nema. „Nacrtati bi nas
trebalo, al slikara nema“, malo da parafraziramo
mlađeg Glembaya.
RiRock.com: Precizan odgovor
stiže iz prve ruke. Ovo te želim pitati već neko
vrijeme. Što se dogodilo s Ripperom?
Daddy: Abdicirao je. Shvatio je da je
nepotreban. Takva su vremena…
RiRock.com: U „Foxtrotu“ kažeš „čuda su moguća“.
Samo u pjesmama ili...
Daddy: Čuda su moguća samo ako im to dopustiš.
Dakle, na nama je, a ne na čudima.
RiRock.com: Unatoč velikim oscilacijama u
posjeti vaših koncerata u Rijeci posljednjih
nekoliko godina ovdje imate prilično velik broj
štovatelja. Kada dolazite u Rijeku, postoji li
već neki datum i mjesto? Kakvo je tvoje
mišljenje o riječkoj glazbenoj sceni?
Daddy: Palach, 14.12. To će biti i zadnji gig na
touru, ako se nešto ne promijeni u međuvremenu.
Na pitanje o riječkoj ili bilo kojoj drugoj
sceni ne mogu odgovoriti jer već dugo ništa ne
pratim. Al da se desilo nešto bitno, onda bi
valjda i slijep i gluh već doznao.
RiRock.com: Daddy, hvala ti na skidanju
astronautske kacige... Sretan put Jurij Gagarin.
.gif){kind=small}
online
magazin za rock kulturu
|
Rijeka, Croatia Ri-rock Ri rock Rirock
Chill out sadržaji
Pretraga sadržaja na stranici