Pojedi i popij Marilyn Mansona

Preko Myspacea preslušavao sam novi album Marilyn Mansona "Eat me, Drink me". Prema samom priznanju autora (izrečenom na intervjuu s Henry Rollinsom - provjerite Youtube) bio je zapao u krizu te se pitao želi li se još baviti muzikom i tako to... Prosvjetljenje i ponovno pronađena snaga je stigla u obliku nove djevojke, pa je Manson ekspresnom brzinom u samo tri mjeseca smislio muziku i snimio album za kojeg kaže da je najosobniji do sada. Dakle, patetičan rasplet dostojan posljednjeg filma iz serije Star Wars kada Anakin Skywalker zbog ljubavi prelazi na tamnu stranu i postaje zli Darth Vader. Šmrc.

No ono što razlikuje Mansonov novi album od posljednje Lucasova filma jest to što ta patetična priča pali u kontekstu neke vizije "romantičnog vampira" kakva se provlači kao crvena niti kroz album, budući da su nas filmovi i priče o vampirima navikli na krvopije mekih srdašca, dok je Lucas teško, zapravo nikako, uvjerio fanove Ratova Zvijezda da je jedno grandiozno zlo biće poput Vadera nastalo zbog ljubavnih problema.
Stoga zaključujem da je "Eat me, Drink me" dobar album. Doduše nije toliko nabrijan kao prethodni Mansonovi albumi, fali mu angažiranih i bijesnih pjesma kao što je "Fight song" ili "Iresponsable hate anthem", raznih nepredvidljivih promjena ritma i dinamike i nakon ovog albuma teško je očekivati da će Marilyn ikada nadmašiti brilijantog "Anichrist Superstara", ali u toj svoj skuliranosti niti jedna pjesma s "Eat me, Drink me" nije dosadna i pruža nježniji gothic filing od navedenog estetičara ružnog i sveopćeg mrzitelja koji je sve započeo.

Moram priznati da me prilikom prvog slušanja smetao nedostatak ritam mašina i ostalih industro semplova na koje smo od Mansona navikli, ali to je nadomjestio sitnim parafrazama vampirskih tema, kakvih možemo čuti u raznim filmovima o grofu Drakuli, što se provlače kroz gotovo svaku pjesmu na albumu. Pogotovo se navedeno odnosi na uvodnu "If I was your Vampire" i pjesmu "Evidence" koja je moj osobni favorit. Čini mi se da te dvije pjesme najbolje pogađaju vampirsku poetiku koju je Manson želio istaći ovim albumom. Stoga mi se čini nespretnim što je za singl izabrana pjesma "Heart Shape Glasses" koja nije toliko "vampirska" kao ostatak albuma, već me neodoljivo podsjeća na Roxy Music u njihovim zlatnim danima akka "Love is the drug".

Pod potencijalne hitove možemo staviti i pjesmu "The Red Carpet Grave" koja kreće s distorziranom wah bas linijom da bi se razvila u trzavi pjevnoplesni refren, pa od žešćih (kojih nema baš previše na albumu) možemo izdvojiti pjesme "Are you the Rabbit" i " You Me and the Devil" koje najviše podsjećaju na Mansona s prošlih albuma. Tu je i stvar "Mutilation is Most" zbog čijeg je (će) refrena "Fuck you, fuck you too" album dobio(ti) nagradu u vidu naljepnice "Parental Advisory - Explicit lyrics", što će mlađe fanove vjerojatno razveseliti.

Album zatvara istoimena pjesma, vampirica "Eat me, Drink me" a, moja kompleksna definicija preslušanog glasi: "industro metal križan s novim romantizmom i Bela Lugosijem iz doba dok je još Ed Wood bio vojnik i prilikom desanta nosio žensko donje rublje". Hm... sve u svemu zbilja vrijedi poslušati.

Album možete poslušati na Myspace.com/marilynmanson.

Marin Tomić - RiRock.com, lipanj 2007.