Masovna ubojstva

Nakon još jednog masakra u obrazovnoj ustanovi, opet su svi mediji iznenađeni i šokirani i pitaju se kako je moguće da se tako nešto dogodi. Opet se uzroci traže u pop kulturi, ovaj put ne u Heavy metalu, već sada u video igricama, te se opet izbjegava ono objašnjenje koje je svima pred očima. Naime, ljudsko društvo, a posebice američko socijaldarvinističko društvo, je u svojoj biti kompetitivno i jaki su pravdavdani ako tlače slabe. Stoga neki slabiji tu i tamo istraumatiziran o vječnim ismijavanjem i torturom tu i tamo pukne i uzme oružje u ruke. S tim oružjem on više nije slab u odnosu na svoje mučitelje, već postaje jači od njih i vrati im istom mjerom.

Stoga ako društvo baš želi riješiti problem takvih ubojstava trebalo bi prestati propagirati kompetitivnost kao vrlinu, te jasno dati do znanja da pretjerana kompetitivnost stvara žestoke sukobe, a ne suradnju i da je evolutivno kontraproduktivna, a ne poželjna, odnosno da je sama bit evolucije.
Također bi trebali raskinuti s mitom da sport oplemenjuje ljude i trebalo bi prestati od sportaša činiti ikone, jer najveća kompetitivnost se očituje na tom planu, tako da djecu ne zanima kontemplacija, istraživanje svijeta i učenje kao nešto samo sebi svrhom, već ih jedino zanima tko je bolji, jači, brži, a na sve one koji ne pokazuju želju za natjecanjem se gleda s podsmjehom i opravdano ih je čak ubiti, jer svojim životnim stilom se ne uklapaju u društvenu paradigmu onoga što je normalno. Pogotovo danas kada se kao vrlina postavlja normalan život tipa posao, žena, djeca, nedjeljna misa, uredna frizura, nikakav interes u neke teme izvan sporta, šopinga i televizije, nikav ekscentričan izgled bilo oblačenjem bilo frizurom, odnosno loše je sve što može izazvati pažnju stupova društva.

Osim toga sam sport ima tendenciju da bude antiintelektualan, jer u krugu svojih drugova onaj koji nešto čita će biti čudak i riskirat će da ga se tu i tamo zbog njegove različitosti izmlati. Tako ljudi postupno gube svoju individualnost jer su im uzori koje imitiraju i koje društvo predstavlja ko posjednike vrline zapravo osobe bez individualnosti, proizvod jednog kolektivnog razmišljanja, filozofije krda.
Nadalje, kada osoba koja je bila ismijavanja pukne opet se za to optužuje njegov nenormalni životni stil (heavy metal, video igrice) i sve zajedno i pojedinac i životni stil se prikazuje kao apsolutno zlo. Međutim, neki masovni ubojice, poput SAD Bush režima zbog kojih u Iraku dnevno gine na tisuće ljudi se amnestiraju zato jer, kao što se kaže u jednom stihu heavy metal grupe Megadeth "kada ubiješ čovjeka ti si ubojica, kada ih ubiješ na tisuće tada si osvajač, a kada ih ubiješ sve tada si bog". Takvim se predstavlja USA režim ili kao osvajač ili kao bog koji u svrhu plemenitih ideja tamani svakoga tko mu se nađe na putu.

Jer kao što kaže Marilyn Manson "ubojstvo jednoga je tragedija, ubojstvo mnogih je samo statistika", stoga pogledajte govor Marilyn Mansona koji me je i potaknuo na pisanje ovog posta.

Marin Tomić - Ri-rock.com, travanj 2007.