|

Možda će zvučati čudno, ali obožavam čin
ispunjavanja godišnje porezne prijave!
Jedini je to susret sa birokracijom (koju
organski ne podnosim) koji mi donosi osjećaj
vjerodostojnosti, točnosti i pravde (ne mislim
pritom na valjanost ili opravdanost visine
nameta unutar hrvatskog poreznog sustava).
Za razliku od sporog pravosuđa, podmitljivih
liječnika, glupih policajaca koji se bave
marginalijama, stečajnih upravitelja koji svojim
odlukama uništavaju vrijedne privatnike na uštrb
radničkih političkih glasova u izbornoj godini
(čitaj Viktor Lenac), svijet poreznika i osobnih
poreznih obveza je mirisna oaza transparentne
matematike.
Ispunjavajući svoju poreznu prijavu točno i bez
ikakve ljudske interpretacije stječem uvid u
svoje osobno godišnje poslovanje, od stavke do
stavke uključujući i količinu uplaćenog novca za
javne potrebe.
To je moj mali intimni susret sa vlastitim
doprinosom koji je točan i mjerljiv - možda sam
opiturao prostorije nekog dječjeg vrtića, možda
sam financirao nekoliko stotina metara bijele
isprekidane linije na državnoj cesti između
Osijeka i Tenjskog Antunovca, a možda je Hrvoje
Vojković mojim novcem obrlatio neku prelijepu
sponzorušu kupivši joj svileni šal Yves Saint
Laurena.
Tko zna.
U svijetu u kojem je pravno dozvoljeno
raketiranje tržnica nemoguće je vjerovati u bilo
kakav trenutak pravde i istine.
Zato me raduje moj mali intimni kutak egzaktne,
točno popunjene porezne prijave.
Barem malo.
Major Tom - Ri-rock.com, ožujak 2007. |