Nedjelja navečer je bila...

...onako, artistički oslobađajuća.
Prvo sam u Big rock Mammi (BRM) pogledao koncert dvije putujuće jebeno-indie grupe.
Zapamtio sam samo drugu, zovu se LoserSuperhero, odlično ime!
Oni su nekakva dva smješna jebenoopuštena tipa Baski-Katalonci-Francuzi u postavi bas+gitara+laptop, što je sve odlično. Muzika koju sviraju zvuči kao da vole Morriconea-Tortoise-Broken Social Scene, travu i crno vino, a ne vole puno vježbati, što je OK.

Jedino što ne valja je BRM koncertna infrastruktura.
Postoji razlika između Lo-Fi i jadno, a ovo u BRM je pogađate, jadno.
Zaista ne treba puno uložiti da sve skupa zvuči i izgleda puno bolje - par monitora, malo jači razglas, dat si truda pa maknuti stolice i stolove iz prostora za auditorij - sve skupa od 10.000 do 15.000 kuna koje bi se vratile sa većim brojem publike jer pouzdano znam da je mnogima dopizdio BRM-kvazi-lou-faj!
Ekipa koja tamo organizira koncerte i njihov trud je za svaku pohvalu, a mali gore opisani korak bi autističku-anarho rupu pretvorio u pristojan i simpa klub za mnoge (jedini problem je ako oni to ne žele, što je neka sasvim druga priča...).

Nakon BRM-a pogledao sam pola Annie Hall (cijelu pogledao pred tjedan dana) i ponovno sam se zabrinuo nad stanjem duha čovječanstva, kao drug Benedikt XVI.
Kakav briljantan, pametan, zanimljiv, lucidan, sexy i ne znam kakav sve ne film!!!
I mali podsjetnik - snimljen je davne '76 i dobio je 4 veeeelika i važna oskara.

Danas ne bi ušao na Sundance ili Motovun.
A Oscara će za dvije ili tri godine dobiti film u kojem Paris Hilton glumi američku kongresmenku.

Major Tom - Ri-rock.com, siječanj 2007.