|

...onako, artistički oslobađajuća.
Prvo sam u Big rock Mammi (BRM) pogledao koncert
dvije putujuće jebeno-indie grupe.
Zapamtio sam samo drugu, zovu se LoserSuperhero,
odlično ime!
Oni su nekakva dva smješna jebenoopuštena tipa
Baski-Katalonci-Francuzi u postavi
bas+gitara+laptop, što je sve odlično. Muzika
koju sviraju zvuči kao da vole
Morriconea-Tortoise-Broken Social Scene, travu i
crno vino, a ne vole puno vježbati, što je OK.
Jedino što ne valja je BRM koncertna
infrastruktura.
Postoji razlika između Lo-Fi i jadno, a ovo u
BRM je pogađate, jadno.
Zaista ne treba puno uložiti da sve skupa zvuči
i izgleda puno bolje - par monitora, malo jači
razglas, dat si truda pa maknuti stolice i
stolove iz prostora za auditorij - sve skupa od
10.000 do 15.000 kuna koje bi se vratile sa
većim brojem publike jer pouzdano znam da je
mnogima dopizdio BRM-kvazi-lou-faj!
Ekipa koja tamo organizira koncerte i njihov
trud je za svaku pohvalu, a mali gore opisani
korak bi autističku-anarho rupu pretvorio u
pristojan i simpa klub za mnoge (jedini problem
je ako oni to ne žele, što je neka sasvim druga
priča...).
Nakon BRM-a pogledao sam pola Annie Hall (cijelu
pogledao pred tjedan dana) i ponovno sam se
zabrinuo nad stanjem duha čovječanstva, kao drug
Benedikt XVI.
Kakav briljantan, pametan, zanimljiv, lucidan,
sexy i ne znam kakav sve ne film!!!
I mali podsjetnik - snimljen je davne '76 i
dobio je 4 veeeelika i važna oskara.
Danas ne bi ušao na Sundance ili Motovun.
A Oscara će za dvije ili tri godine dobiti film
u kojem Paris Hilton glumi američku
kongresmenku.
Major Tom - Ri-rock.com, siječanj 2007. |