Meki terorizam Marka Brecelja

1. prosinca 2006. je u riječkom klubu Palach poznati slovenski kantautor i aktivist, bivši član grupe Buldožer Marko Brecelj održao koncert i filmsku prezentaciju svojih performansa pod nazivom Meki Terorizam. Istina, te njegove provokativne filmove sam već vidio nekoliko puta, međutim akcije su toliko duhovite i politički angažirane da ih uvijek rado ponovno pogledam.
Prije Brecelja kao gost je nastupio Franci Blašković koji je uz pomoć Josipa Marišića na gitari predstavio svoju novu "poemu" "Jebeš knjigu, jebeš jelo pravi kunst je nago telo". Supear zajebancija na aktualni trend zdravog života i TV emisija namjenjene izmišljenim estradnim zvijezdama i slično.

OK, Franci je bio dobar, ali ipak glavni je bio Brecelj.
U svom muzičkom nastupu odsvirao je pjesme koje svira već kojih petnaestak godina. Uspio sam prepoznati neke pjesme koje je svirao još 1993. godine kada sam prvi put sa svojim bendom Ventil inc. nastupio u njegovom klubu MKC u Kopru. Brecelj je zahtjevao da se publika prilikom aplauza kontrolira te da mu plješće svega jedanput. Publika se više manje uspjevala kontrolirati do pjesme "Idemo kod Ljube, Ljube trovača" kada je u potpunosti izgubila kontolu te je Brecelj uz njegovo ogromno negodovanje morao preživjeti salvu aplauza.

Nakon završene svirke krenulo je s projekcijom filmova. Naime, njegovi performansi spadaju pod akcije, kako ih je sam nazvao, mekog terorizma. Evo kako to on radi. Prvo je sa svojom ekipom punkera, metalaca i ostalih anarhista organizirao bombardiranje USA ambasade i slovenske vladi u Ljubljani, istina papirnatim avionima i balonima na zrak. Naime, došli su pred zgradu ambasade na koje su bacali papirnate avione, dok su nogama gazili balone koji bi eksplodirali čime se oponašala eksplozija bombi. Time se izvelo simbolično bombardiranje kojim su pokazali što misle o agresivnoj USA i Nato politici. Važno je napomenuti da je većina tih performansa bila održana 2001.godine uoči ulaska Slovenije u NATO, čemu se Brecelj kao tadašnji vijećnik u gradu Kopru protivio. Uglavnom, na simboličnoj razini su se osvetili NATO-u njegovim vlastitim sredstvima.
Zatim je usljedio prikaz otimanja SAD vojnika. Dakle, kada USA nosač aviona stigne u posjet nekome gradu određeni dio vojnika vrši humanitarni rad tako što pomažu u čišćenju ili izgradnji prostorija raznih udruga. Tako su USA vojnici stigli u prostorije Breceljeva kluba MKC. Tamo ih je on dočekao sa natpisom na vratima "Thank you". Onda im je održao govor gdje im je objasnio da su oteti od strane njegove mekoterorističke organizacije, te da mogu ostati ili otići ako žele, ispod natpisa "Thank you" dodao je "but", okrenuo vrata i na njima napisao "We refuse your help", na što su vojnici ostali zbunjeni. E tu se prekida taj film i ne zna se kako su dalje vojnici komentirali tu akciju. U svakom slučaju treba imati hrabrosti izvesti takav performans.

Vrhunac večeri je svakako film gdje se prikazuje onesposobljavanje zvona na koparskoj crkvi. Opet sa svojom ekipom anarhista Brecelj se popeo do zvona čije su čekiće počeli oblagati tkaninom. Međutim usred oblaganja zvona su počela zvoniti. Na filmu se vidi kako svi pokrivaju uši. Vjerojatno im nije bilo najugodnije... sve u svemu, nakon što su zvona odradila svoje Brecelj i ekipa su nastavili sa započetim. U potpunosti su obložili čekiće tkaninom, a kada su zvona pozvala na misu ništa se nije čulo. Osobno jedan od najzabavnijih performansa koje sam vidio. Time je Brecelj upozori na klerofašizam kojeg u Sloveniji zagovara njihov nadbiskup Rode.

Kada bi barem u Hrvatskoj bilo sličnih performansa. Čini mi se da HR umjetnici imaju određen strah od crkve ili im performansi nisu ekspilicitno kritički prema crkvi, već prikriveno.Tko zna, možda ih i ima, ali nisu toliko efektni. Jasno Brecelj je nakon ovoga završio na televiziji, gdje je još jednim štosom poručio Rodeu neka ode u Vatikan.
Za kraj je ostavio svoj najluđi poduhvat, kada je na svečanoj proslavi Koparskog sveučilišta, ušetavši se među kravataše i sređene gospođe sa svojim kineskim šeširom i balonima, nakon što je jedna operna pjevačica otpjevala "Gaudeamus Igitur" učiniviši situaciju još grotesknijom, sa štukalnicom (cijev u koju se stavi kuglica od papira ili vate te se puhanjem izbaci) kuglicom od vate pogodio slovenskog premijera Rupela u čelo. Rupel je na kratko ostao zbunjen, ali je nastavio čitati svoj govor. Na jednoj od prošlih prezentacija mekog terorizma Brecelj se smijao kako se premijer pravio kao da ne zna tko ga je pogodio, iako je jedino on tj. Brecelj bio čudno obučen (znači bez kravate) s balonima i kineskim šeširom. Ukratko, Brecelj je Rupelovo ponašanje okarekterizirao kao kukavičluk.

Sve u svemu jebena zajebancija.
Opet ću ponoviti da je Brecelj tada bio vijećnik u gradu Kopru, stoga baš me zanima da li bi neki vijećnik nekog hrvatskog grada bio u stanju napraviti sličnu stvar Sanaderu?
Dakle, ovo je moj drugi tekst koji se dodiruje mekog terorizma (taj tekst možete pročitati na mom blogu whiskybar.blog.hr). Za razliku od onog o kojemu sam pisao u prvom tekstu, ovaj Breceljev ne ugrožava fizički itegritet nevinih osoba, ne koristi se prijetnjama smrtonosnim oružjem već oružje prikazuje simbolično poput papirnatih aviona i balona, a ipak uspjeva njima ostvariti neke svoje ciljeve ili upozoriti javnost na nepravde u društvu koje čine institucije poput NATO saveza ili korporacije u službi liberalnog kapitalizam.

Marin Tomić - Ri-rock.com, prosinac 2006.