Zadovoljan tip

Kažu da je toplotni udar zahvatio moju Hrvatsku. Vani je plus pedeset u hladu. Mozak mi se cijedi k'o sladoled na štapiću. Sakrila sam se u duboku hladovinu tatine kuće čiji debeli zidovi štite od sunčevog napada. Bora svira krasnu pjesmu, moju himnu…"Pred sobom vidim perspektivu, budućnost svetlu i lepu. Imam rupu na cipeli i veliko ništa u džepu. Fali mi jedna daska u glavi i fali mi jedno dugme na šlicu.(…) Imam talenta za spavanje, višak srca za davanje, organe za razmnožavanje, motiv za usitnjavanje, noge za provetravanje ,dobar sam za izbegavanje,(…) Još sam kod tate i mame na hrani, imam madež na levoj strani, ja sam vrlo, vrlo zadovoljan tip…"

Sve si tako nešto kontam, čovječe jurim ka tridesetoj. Baaaa, gdje je kočnica????? Vrijeme leti na raketi! Sjećam se sebe u desetoj godini života. Maštala sam kako ću završiti školu, u dvadesetoj imati stalan posao, udati se, u tridesetoj imati obitelj, kuću, muža, djecu… A naivnih li snova! Školovanje se oteglo do dvadesetčetvrte, traženje stalnog posla traje još i danas, auto je kupljen uz pomoć tatice, a ne moram ni napominjati da je kupovina stana definitivno odgođena za neki drugi život kad se reinkarniram u vlasnika naftnog izvora ili slično. Zasnivanje obitelji je fantazija. Zapravo, to mi je posljednje na popisu. Mojima doma i široj obitelji, to je na prvom mjestu. Većina mojih sestrični i bratića već je duboko uronilo u bračne vode.

A i mnoge moje prijateljice su se udale ili žive s dečkom. Kad ih pitam kako im je, na prvi mah sve kažu da im je super, nikad bolje, da su sretne do besvijesti, ali ih uvijek razoruža moj sumnjičavi pogled. Svjesne su da im ne vjerujem kako im je život med i mlijeko. Pa znaš, on radi i umoran je kad dođe s posla pa mu je malo bed pospremiti svoj tanjur i eventualno pokupiti mrvice sa stola, pa to učinim ja kad se vratim s posla. Nema veze što radim dvokratno, mogu ja to. A osušila se k'o božićni bakalar. Rinta na poslu, rinta doma, ima dvoje djece: muža i trogodišnjeg sinčića. Ali ja ga volim, brani se ona. Moram li reći da ta ljubav nije potrajala, jednostavno se iscrpila.

Druga pak živi već deset godina s tipom koji je isto toliko stariji od nje i jednostavno lik se ne želi oženiti. Pa zašto i bi? Ona radi, zarađuje dovoljno za oboje, kuha mu, pegla, pere i tetoši kao novorođenče. A on je slobodan da digne sidro kad god poželi, jer ništa ga ne obvezuje da ju trpi!
Treća je odlučila, ne bi li se maknula od svojih staraca, otići s grubijanom koji se ne libi pokloniti joj tu i tamo koju šljivu naočnicu.

I sad se koprcaju. I sve me pitaju pa kad ćeš ti, daj pa vrijeme ti je i te fore. Zašto bi tebi bilo bolje nego nama? Pa me sve ispod oka motre i šapuću si pa nije tako ružna, nije ni glupa, da nema kakav tjelesni defekt?

A ja se smješkam, tko vam je kriv. Dobro je meni bez pokakanih guzičica, pobljuvanih benkica i modrica. Ja još ne vidim neku draž u svemu tome.

Vjerojatno bih drugačije razmišljala da imam ozbiljnoga momka pokraj sebe. A nemoš nać takvoga sve da ga i svijećom tražiš! Potražnja velika, ponuda oskudna, pa ti vidi. Ima momaka, nije da ih nema, nego su valjda ostali samo mamini sinovi koji bi najradije, da mi prostite, da im se tetkica na pladnju donese. Jer samo ih ona zanima. Kad trebaju pokazati mrvicu odgovornosti i zrelosti podviju rep i nestanu. I to upravo oni primjerci koji se smatraju već "zrelima, pravima muškarcima", koji su prevalili tridesetu. Da je to išta vrijedilo, to bi već netko pokupio, kaže mi frendica. Poučena životnim iskustvom i primjerima iz moje neposredne okoline, ne preostaje mi drugo nego da joj povjerujem.

Zapravo, kad bolje razmislim, ja sam vrlo, vrlo zadovoljan tip! Pa da!

Iva Major - Ri-rock.com, srpanj 2006.