Frizerska

Ustajem iz kreveta. Koliko je sati pitate. Kao da je to važno za ovo što vam želim ispričati! Dakle, ustajem iz kreveta i oblačim se. Čijeg kreveta? Što vas briga! Posve nevažan podatak!

Da nastavim. Ustajem iz kreveta i oblačim se. Teturam do kupaonice, palim svjetlo i …BU! Tko je i kada stavio ovu odurnu sliku na zid?! Trljam oči, gledam malo bolje. Bogati, pa to je moj odraz u ogledalu. Grozno! Strava! Horror film! Čovječe, moram šekamente u remont! Najprije friziranje, pa malo kod kozmetičarke, a bilo bi dobro svratiti i na masažu, kičma me već danima kolje, pa malo kod pedikera, pa na manikuricu… Supač! Plan je već skrojen, samo ga treba sprovesti u djelo.

Grabim torbicu, mobitel i ključeve od auta. Koji auto furam? Pa da, tipično! U današnjem društvu je jedino važno koju pilu imaš i koliko keka mjesečno sjeda na tvoj račun! Bolje bi vam bilo da se koncentrirate na moju priču.

Sjedam u svoju štrkalicu, okrećem ključ, auto zabruji i laganini krećem prema gradu na obnavljanje fasade! U gradu gužva kao i obično. Pred salonom jedno mjesto, ali treba bočno parkirati. Iza mene već nervozni vozači trube. Nosno parkiram bolid dvjestotinjak metara od frizerskog salona i laganim… Što? Zašto sam se sparkala nosno? To sad nije važno! Inzistirate? Dobro, zato što ne znam parkirati bočno! Zadovoljni?! Pustite me da dovršim započeto. Ne skrećite me s teme s bezveznim upitima! Gdje sam stala? Aha, dakle, sparkam bolid i laganim korakom došetam u frizeraj. A tamo gužva, brate, k'o u košnici. Što vam je ljudi, svi ste baš danas odlučili doći u MOJ salon?!

Smijete se? A čemu, ako smijem pitati? Smiješno vam je što se ne znam parkirati. A vidjela bih vas na mojem mjestu. Zašto, pitate. Zato što me moj instruktor vožnje želio naučiti mnogočemu sem vožnje auta pa smo više sati trošili na vožnju seoskim putovima, šumarcima i inim zabačenim mjestima i mjestašcima, umjesto da me učio parkirati bočno.
Inače, ako niste znali, žene imaju taj mali problem s osjećajem za prostor. Ne, ne mislim na estetski osjećaj, već onaj za spazio, koliko ima prostora od zida do zida, između dva auta i slično. I uvijek nam je nekako tijesno pa nešto strada: vanjski retrovizor, blatobran, branik (bilo prednji, bilo stražnji), zid, drugi auto, itd. Za ozbač! Znanstveno dokazano! Ženama je taj dio mozga malčice slabije razvijen negoli muškima.

Jesam li popustila instruktoru? Ma čujte, kakva su vam to pitanja?! Na što vam ja ličim??? Uostalom, to se vas uopće ne tiče! Ovo nije priča o tome jesam li se potrošila s mojim instruktorom vožnje, već o mom friziranju. I pustite me već jednom da svršim! Koji ste vi perverznjaci! Da svršim ili dovršim ili završim priču o mojoj frizuri. A zašto bih trebala izbjegavati glagol svršiti? To je sasvim običan glagol, a to što mu volite pridavati razne proste konotacije, nije moj problem!

S koliko godina sam položila vozački ispit? S osamnaest kao i većina mladih u ovoj državi. Koliko imam godina sada? Damu se ne pita za godine! OK, prošlo je desetak godina od mog polaganja i što sad? Čudite se kako u deset godina vozikanja nisam naučila bočno se parkirati. Nema ničega čudnog u tome. Imala sam vozače koji su me vozili, ali je problem nastao u trenu kad su me počeli vozati. Nije bilo druge nego nogirati ih pa sad sama upravljam svojim autom, a bome i životom. Zanima vas koji su ti moji vozači. A što vas briga! Prestanite mi se petljati u život i moju intimu! Ne tiče vas se! Gledajte svoja posla!
Da se ne ljutim? Dobro, neću. Što sad hoćete? Želite doznati kako je završio moj posjet frizeru. E pa ne znam! Kako to, čudite se. Probudila me budilica!

Iva Major - Ri-rock.com, svibanj 2006.