Profesorica - bauk ili seksualna perverzija

Petak. Dan za metak. Shvatite kako želite. Ja imam svoje mišljenje o tome.

Nakon napornog tjedna koji obiluje raznim događanjima na poslu i obitelji, konačno dođe taj dan kad jedva čekam da izjurim na neko pićence i s curkama razglabam o uzbudljivim i onim manje uzbudljivim događanjima u susjedstvu pa i šire. Nema ničeg ljepšeg nego sjesti s dragim ljudima, lagano pijuckati piće, kukati o tome kako je život najobičnije sranje i onako usput kibiti nekoga ispod oka. Ma uživancija!

Nerijetko se dogodi da naše skromno, ali vrlo simpatično i glasno društvo, privuče pažnju primjeraka suprotnoga spola. Činjenica je da se većina muških primjeraka boji našeg društva, ali ipak još ima i onih koji reagiraju i odluče se na akciju. Šarenilo njihovih upada podsjeća na šestinske kišobrane.

Klasični upadi idu otprilike ovako: lik te snimi, i ti njega. Pogledavate se neko vrijeme, smješkate se jedno drugome. On počasti tebe i tvoje društvance pićencem. Ti mu zahvališ preko šanka, namigneš i to mu je već siguran znak da nema što čekati već krenuti u osvajanje djevinog nevinog srca. E, baš u tom trenutku se lome koplja: oni koji imaju dovoljno hrabrosti, priđu i započnu razgovor predstavljanjem ili pak smisle neku paklenu rečenicu kojom te žele oboriti na pod od smijeha ili nahvale tvoju ljepotu, seksipil, i sve ostalo što im padne na pamet u tom trenutku. Znam da im je jako stresno ovo razdjevičenje komunikacije, pa im oprostim eventualne kikseve. Razgovor obično potekne u smjeru otkrivanja osobnih podataka, mjesta stanovanja, mjesta rada, zanimanja i slično.

Kad mu kažem da radim u školi, on najprije ustukne i kaže da mi ne vjeruje. Bogati, k'o da sam mu rekla da sam astronaut! Čak bi i to radije prihvatili nego činjenicu da sam profka. Kad im spomeneš profesoricu njima se u prvi tren u glavi stvori slika stare čangrizave babetine s punđom na vrh glave i naočalama na vrh nosa, uvijek do grla zakopčane u siva bezlična odijela. Izgledom i ponašanjem jednostavno se ne uklapam u taj stereotip pa je valjda moja izjava uvijek pod velom sumnje. Jadnici napune hlače straga jer je ona grozna babetina zauvijek ostala u njihovoj majušnoj podsvijesti.

Nakon prvobitnog šoka i nevjerice, koji traju veoma kratko, slijedi gestapovsko ispitivanje: «Pa u kojoj školi radiš? Ma jel' ti to stvarno radiš u školi? Ma ne bih nikad rekao! Nikad nisam vidio takvu profku!!!» Ili komentari poput: «Ma šta bih dao da sam ti na satu! Čovječe, samo bi buljio, nikad ne bih bježao s nastave.» ili «Kad imaš roditeljski da te posjetim?» i slične gluposti koji su njima fulkul. Ili pak slušam njihove prljave maštarije u kojima su glavni akteri učenik i turboseksi profka, mjesto radnje je učionica, a sve ostalo prepuštam vašoj (ne)pokvarenoj mašti…

Zaboravljaju da su i njihove stare profesorice nekada bile mlade i da su izlazile i zabavljale se. Zaboravljaju da je to zanimanje kao svako drugo, da smo i mi samo ljudi koji imaju svoje potrebe i kojima treba oduška od tjednih napora.

Više me ne iznenađuju ovakve reakcije jer znam da će se začas taj neugodni strah od profesorice pretočiti u nešto tjesnije hlače sprijeda.

Iva Major, E-mail: iva.major@public.srce.hr - Ri-rock.com, travanj 2006.