U potrazi za konjem [ludi noćni subotnji provod]

-Ija, Ija! Citat Guljicu! - zacvrkuta moj plavooki dvogodišnji anđeo koji još nije naučio moje, to jest tetino ime.
Sigurno se sjećate slatkaste crnke iz bajke koju je naganjala zločesta maćeha s ogromnim deficitom samopouzdanja. Iz dječjih dana ostala mi jedna slikovnica (tvrdog uveza, valjda ju je to spasilo od sigurnog uništenja mojih nježnih ručica!), koja odudara od klasične bajke o Snjeguljici. Naime, u knjizi se nalaze dvije bajke, jedna o Pepeljugi i druga o Snjeguljici, ali s mogućnošću biranja slijeda događaja i završetka.

I tako listamo slikovnicu moj, nećak i ja, i sve divni prizori krasne Snjeguljice i Pepeljuge i njihovih susreta s prinčevima. Ma idila prava! Ali «život nije bajka, život nije film», skužio je to davno prije naš Davor. Nisam mogla a da ne primijetim kako ja još nisam našla svog princa. Mislim, poljubila sam mnogo žabaca, ali se na moju žalost nijedan nije pretvorio u prekrasnog, mišićavog, blagog i dragog princa. Ispalo je da su svi žapci zapravo p(ž)apci!

Naša je Pepeljugica uhvatila princa, ko fol, izgubivši cipelicu i pokazavši mu svoje stopalo. Imam pedesetak pari cipela i ne baš ružna stopala, ali mi to baš ne pomaže. Moderni prinčevi su mnogo zahtjevniji. Njima ni gola Pepeljuga ne pomaže! Otupjeli su na golotinju. Iskreno, zaista više ne znam na što se pale! Zapravo, izgleda da se prinčevi sve više pale na prinčeve!

Pazite samo ovaj boom gay vjenčanja u Velikoj Britaniji, počevši od Eltona pa nadalje. Uskoro više neće postojati Ujedinjeno kraljevstvo nego Ujedinjena Pederija, da mi prostite na izrazu! Znam, prikraćena sam i skućena, ali stvarno ne mogu razumjeti ljude koji to prihvaćaju kao normalno. Ne želim nikoga vrijeđati, ali da je to normalno, onda bi na svijetu postojao samo jedan spol, odnosno, svijeta već odavno ne bi bilo. Pa tko bi napravio djecu? Homići? Nije me briga tko će s kime dijeliti postelju, ali me užasava reklamiranje takvih veza i brakova. Nastrano! Bolesno! Bljak! Odvratno!

Da se vratim temi, stižemo do stranice na kojoj je lijepa ilustracija: otrovana Snjeguljica u staklenom sarkofagu (naivka, nije slušala roditelje kad su joj govorili da ne uzima ništa od nepoznatih ljudi!), oko nje ucviljeni patuljci nose cvijeće, kad već na slijedećoj stranici, princ na bijelom konju, juri u spas nevinoj djevi. Slijedi čudotvorni dubinski poljubac koji je izbacio otrovni komadić jabuke iz njezinoga grla (čovječe, koju jezičinu ima lik!). Sve završava bljakavo sretnim završetkom. Zatvorim slikovnicu, poljubim anđelčića i zaželim mu laku noć. Odjenem seksi krpice i pozovem svoje prije na ludi noćni provod. Ipak je subota! U ludom raspoloženju uletimo u bar, a tamo mlitava atmosfera (ma lako za to, nego bojim se da je još štošta bilo mlitavo!) i kisela lica naroljanih mladaca.

«Prinčevi su rasprodani, ostali su samo konji!», zaključile smo i napustile prostor.

Iva Major - Ri-rock.com, prosinac 2005.