«Srce mi kuca sto na sat. Osjećam leptiriće u trbuhu. Sto puta dnevno pomislim na njega. Ništa mi nije teško napraviti…» sve su to nezaobilazne fraze onih kojima je zaljubljenost pamet popila.

Nije loše biti zaljubljen, dapače, to je stanje slično nekakvom deliriju, kao kad se napiješ ili nafiksaš, sve izgleda divno, krasno i bajno i poželiš da nikada ne prestane. Baš onako kako Mile (bog mu daj zdravlja i sreće!) pjeva: «Samo za taj osjećaj…» Ali netko tamo gore je zasrao stvar i uredio stvari na najgori mogući način: sve što je lijepo kratko traje (sjetite se orgazma npr.)! Stvarno, nama hedonistima život zna biti pravi pakao!

I po svim gore navedenim frazama ja znam kada sam zaljubljena. I znam da mi je onda super i da poželim da nikad ne prestane. Ali jedino stalna samo mijena jest, rekao je to jedan naš veliki pjesnik. Čim opazim da mojoj «žrtvi» vire dlake iz nosa, da mu trbuh neopisivo pati za mišićnim tonusom, tj. da nalikuje klokanovom tobolcu, da mu ljubavni tepih viri i ispod dvije majice, znam da je droga prestala djelovati, da se čarolija zvana zaljubljenost rasplinula kao vampir na podnevnom suncu.

Ali priča tu ne mora završiti! Stvar može dobro ispast samo u slučaju da su ti sve te SITNE manjkavosti zapravo simpa i da te ne iritiraju baš previše. ALI! U životu uvijek mora postojati neki «ali» i to baš onda kad pomisliš kak je sve guba i ok. Ali, znam da je stvar definitivno gotova kada umjesto da se veselim njegovom glasu preko slušalice, ja osjećam tjeskobu i tlak mi skoči na dvjesto pedeset kad mi zapjeva svojim vječno optimističnim glasićem: »Boook, šta radiiiš?» i to barem pet-šest puta dnevno! Zapravo, nikad nisam razumjela one veze u kojima se on i ona čuju doslovce deset puta dnevno. Bogati, pa o čemu imaju toliko pričat?! Ja svoja dnevna događanja mogu bez frke predstaviti u jednoj prosto složenoj (ili jasnije, jednostavno složenoj) rečenici, ono : poso, kuća, tu i tamo birtija. Što imam naklapati o tome kako mi se kolegica požalila na upalu mjehura, ali ju ne peče dok piša i slične teme?! To ostavljam iza vrata zbornice. A, bogme, još manje me zanima što je rekao njegov kolega o predsjedničkim izborima!!!

Kažu da sitnice čine život lijepim. Slažem se, samo treba razlikovati sitnice od beskorisnih tričarija! I zato, ljudi moji, kad se počnem ovako osjećati, znam da je kraj opijenosti pa potražim neki nov izvor nadahnuća.

Iva Major - Ri-rock.com, studeni 2005.