Sunce zalazi i izlazi… Sve je kao i obično. Kada o tebi ne razmišljam, stvarno se osećam odlično!

Mora da se i Bora «osečao» usrano kao i ja već nekoliko dana. Nastava je završila a time i su se smanjile i obveze na poslu. A previše vremena = previše razmišljanja i filozofiranja o raznim stvarima koje me obično samo iznerviraju i izbediraju.
Budući da imadoh previše slobodnog vremena, odlučih se posvetiti onim bezveznim i dosadnim poslovima tipa slaganje odjeće u ormaru, brisanje prašine, slaganje fotografija koje su se nagomilale u albume i slično.

Slažući odjeću shvatila sam da neke stare omiljene krpice jednostavno mogu zaboraviti jer sam zbog nedostatka tjelesne aktivnosti stvorila pojas za spašavanje koji mi ne dopušta da ih nosim, tj. da se u njima osjećam super seksi i zadovoljno. Bilo mi žao pokrivala pa sam one ekstra small poklonila prijama, a zatim sam odlučila skinuti naslage vježbom i dijetama kako bih stala u ostatak svoje garderobe. I ne bi čovjek vjerovao al eto, već je sedam dana prošlo kako se ja i ja držimo dogovora i redovito vježbamo i pazimo što i kad i kako jedemo! Jutro započinjemo vaganjem, a dan završavamo tjelovježbom. Ide nekako, ali sporo, brate, tek dvije kile izišle!

Uglavnom, kad sam uredila ormar, bacila sam se na slaganje fotografija koje su se nagomilale i ispremiješale. I kad ono vidim nas sretne i zagrljene u Crikvenici, na Bledu i Bohinju na dočeku triju Novih godina na razno raznim fešticama i pirevima… I bi mi teško oko srca… Što je bilo, bilo je, kažem ja sebi gotovo svaki dan, ali neki me vrag kopa i ruje i tjera da razmišljam o njemu, o nama, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, da smišljam i kombiniram i živim sretno samo u snovima. Strašno!
Razmišljala sam dugo što da radim s tim fotkama. Bilo mi žao uništiti ih jer su i uspomena na moja putovanja, ne samo na propalu vezu i staru, nikad preboljenu ljubav.

Pocijepah nekoliko primjeraka stare sreće, a onda odlučih ostatak zakopati duboko negdje u ormar, gdje mi neće biti na dohvat ruke i odlučih da ću kad dođe zima nepovratno ih uništiti spaljivanjem u peći.
Još samo da nađem dobrog kirurga koji će mi uspješno izvršiti lobotomiju i bit će sve pet!

Iva Major - Ri-rock.com, listopad 2005.