|
Da
li je to komedija? Da li je to tragedija? Da li
je to drama?
Tehnologija nas je uvela u eru aktivnog
uskraćivanja, a znanost je na ponos čitavog
ljudskog roda, pronašla još jedan način da jedni
drugima naudimo. Izmislila je uređaje kojima
postajemo globalno selo. A globalno selo je
folk. «Folk je narod. Turbo je sistem
ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar
motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk
je gorenje naroda. Svako pospješivanje tog
sagorijevanja je turbo folk. Razbuktavanje
najnižih strasti kod homo sapiensa. Muzika je
miljenica svih muza, harmonija svih umjetnosti.
Turbo folk nije muzika. Turbo folk je miljenica
masa...» I eto klinci puše te fore i kvazi
glamurozno se prepuštaju turbo folkovskim
zvucima, koji pogađaju direkt u srce svojim
umnim tekstovima, ili nasuprot tome prepuštaju
se buci i zaglupljuju svoja osjetila. I umove.
Citat o turbo folku preuzela sam iz istoimene
pjesme sa aktualnog albuma «Oprem dobro» Ramba
Amadeusa. Željela sam jezgrovito izraziti nešto
što osjećam kao problem, a ne mogu ga jasno i
kvalitetno opisati tako precizno i u tako malo
riječi. Ljute me mediji koji pod paskom modernog
forsiraju jeftine pop ispljuvke i totalno
nekvalitetne tonove i čudne frekvencije i sve
zvukove koje siluju naša slušna osjetila. Ne
sramim se reći da već poduže vrijeme ne izlazim.
Ne izlazim iz razloga jer jednostavno nemam gdje
izaći. Čak i kada se potrefi mjesto, tamo je
tolika buka da jednostavno ne možeš normalno
komunicirati sa ekipom, a svrha (barem meni)
svakog izlaska je druženje. Kako se kvalitetno
družiti a da ne oglušiš i usput ostaneš bez
glasa? Jedino što me još može izvući van su
nekakvi festivali koji su postali popularni u
poslijednje vrijeme (vjerojatno zbog štednje).
Ili pak neki mješoviti hepeninzi iz kojeg bih
kvalitetom izdvojila varaždinski Špancir fest.
Na potonjem je jedne od večeri nastupio i Rambo.
I to mi je bio ako se ne varam četvrti puta da
ga gledam (Čakovec, Zagreb, Pula, Varaždin).
I što reći? Čovjek je genije! I svatko tko je
rekao da je «skužio» njegovu spiku i da ga više
ne može ništa njegovo iznenaditi grdo se vara...
Žao mi je što je Točka bila poplavljena u
vrijeme kada je bio dogovoren njegov nastup. No
isto se tako nadam da će se održati obećanje, te
da ćemo ga konačno vidjeti u listopadu. Do tada,
ne preostaje nam sklupčat se doma i sanjati o
boljoj budućnosti. Uz tek poneki posjet Big rock
mami... Nadam se da ne vrijedi ono «Rock is
dead»... Elizabeta Milanović - Ri-rock.com, rujan 2005. |