Naslonila se na šank i tiho zajecala. Utrnuo je
naš glasan i veseo smijeh. « Kad mi bude pedeset
», rekla je, «i dalje ću visjeti na šanku i
vjerojatno se upucavati mlađahnim konobarima:"Ti
me voliš! Reci da me voliš!!!", a oni će me
blijedo gledati ili me poslati na kratko:"Idi u
materinu, stara kravo!". « Ma neeećeš!» ja njoj
uvjerljivo utješnim tonom. A onda su obje moje
frendice «skočile» na mene:»Ti šuti! Nemaš pravo
glasa po tom pitanju!» i što je najgore od
svega, bile su u pravu.
U ranoj mladosti bila sam
ružno pače sa cvikama, trbuščićem i uvijek lošom
frizurom. Zaljubljive prirode, ali nikad sreće u
ljubavi. Kao prištava tinejđerka ( a današnji
imaju lice ko bebina guza-nije ni čudo kad imaju
tisuću preparata za čišćenje lica!) redovito sam
se zaljubljivala u neke komade koji me nisu
primjećivali ni pod razno. A onda u osamnaestoj
BOOM! Procvala! Nekako postala zanimljiva drugom
spolu i od onda nisam singlica. Uvijek mi se
uvali neki frajer! Nije da sam ih imala puno,
nego nikada ih nije manjkalo. Nemam pojma što ih
to privlači ko muhe na govance. Obična djevojka,
nisam atraktivnog izgleda, nego što se kaže,
đevojka iz komšiluka.
A imam masu frendica koje
su zgodne, pametne, dobre, zabavne, savjesne,
radišne, snalažljive i još puno, puno toga
dobroga i lijepoga, ma zapravo, pravi zgoditak
za drugi spol, i ništa! Nikako da se upare!
Nevjerojatno, ali istinito (mogla bih u tu
rubriku uvrstiti ovaj tekstuljak). Ne znam koji
klinac je ovim našim momcima!
Problem je to, ljudi moji!
I to ogroman! To je kuga našeg doba! Pišu o tome
ovi naši ženski časopisi i pokušavaju iznaći
nekakva objašnjenja za taj fenomen. A rješenje
je, kao i uvijek kada se radi o ljudima i
njihovim odnosima, višečlano, višeslojno i
nadasve komplicirano.
Počnimo od teorije da se
dečki boje pametnih cura. Kad im se pokaže malo
intelekta, oni podviju rep ili nestanu u vidu
magle. Kao ženska mora bit tupa, intelekt mora
skrivat ka zmija noge. Nedajbože da Ona bude
pametnija od Njega!
Ne znaju oni cijeniti
intelekt. Padaju samo na dobre sise, guzice i
noge. Ne razmišljaju glavom, već glavicom, jer
bi u protivnom shvatili da je ljepota prolazna,
a intelekt trajan. To spoznaju tek kad se ožene,
pa ručaju kod svoje majke (Ona ne kuha, mogla bi
uništiti lak na noktima!), mater im pere
rublje jer Ona mora čuvati svoju ljepotu. Tek
onda shvate da im u životu nije dovoljna samo
ušminkana «ona stvar»,(u braku ljubav brže
kopni), nego da su u pitanju mnogo ozbiljnije
stvari. Onda počnu kukati, pa što mi je ovo
trebalo, pa u što sam gledao i slične fraze. U
šta si gledao kretenu?! U onu stvar, eto u šta!
Al ne shvaćaju to ovi naši
mužjaci. I eto jednog od razloga zašto naše
pametne i fine djevojke nemaju drugu polovicu.
Drugu razlog ti je taj što su mužjaci lijena
stvorenja. Izađem vikendom u bar, a oni ko na
tržnici mrkva i peršin, izloženi na šanku i ni
makac ka da su srasli s inventarom! Ma da ne
povjeruješ! I sad valjda čekaju da ženska dođe
kod njih i počne motat. Pa da im i priđeš, kako
ćeš razgovarat s njima kad su pijani ko majke?!
A ruku na srce, ne znaju razgovarati ni kad su
trijezni!
I što preostaje tim jadnim
curicama nego da budu singlice i mirno žive svoj
život bez muškog primjerka u svojem skromnom
domu. Ionako ćemo u skoroj budućnosti držati
mužjake u kavezu i koristiti njihovo sjeme za
održanje vrste. Kad bolje razmislite, samo za to
nam i služe.
Iva Major - Ri-rock.com,
rujan 2005. |