The Psihodelic

Cheshire Kath - Ri-rock.com, svibanj 2007.

Marko Belić - Ri-rock.com, travanj 2007.

Marko Belić - Ri-rock.com, ožujak 2007.

Anton Cvijić - Ri-rock.com, veljača 2007.

Diskurz

Sama glazbe ovog trojca naslanja se na tradicijsko naslijeđe stare punk škole koju su na ovom prostorima započeli Termiti i Parafi, te u susjednoj Sloveniji Pankrti. Dakle distorzirane gitare, treblasti bas i suhi bubanj s puno rolova na dobošu tvore prepoznatljivu kulisu za istaknuti vokal što  izvikuje njihove poruke svijetu. Tekstovi su sasvim solidni, dapače nisu šablonizirani kako je to čest slučaj kod "tradiocinalni" punk skupina, već ostavljaju dojam proživljenog bunta i zdravorazumskog gnjeva spram društva u kome odrastaju. Za one nešto starije tag glasi da Diskurz nastavljaju putem kojim su svojedobno glavinjali YARS-i i 7 Nedvojbenih.

U svakom slučaju, Rijeka je dobila sjajan punk bend u 2007. godini. A to, vjerujte mi na riječ, nije "mačji kašalj", niti poza aktera dijela subkulturne gradske ekipe. Da skratim priču, Diskurz možete iščitati kao odlične učenike dobre stare punk škole. Posjetite in na Myspace.com/diskurzrijeka stranici.

Marko Belić - Ri-rock.com, studeni 2007.

Do sada su svirali po cijeloj Hrvatskoj i u Sloveniji, a svi koji su ih do sada vidjeli mogu posvjedočiti da se radi o vrhunski uvježbanom bendu koji hipnotički plesnim ritmovima u čvrstoj i nabrijanoj izvedbi tjera na ples.

Sviraju većinom autorski materijal, a stvari koje uzmu u obradu dovode do neprepoznavanja u najboljem smislu koristeći najbolje dijelove tuđih pjesama transformirajući ih u ritmične poslastice.

Disco'n'Action čine Goran Grgurev (bas), Edin Haliti (udaraljke), Kristijan Pejić (gitara), Dalibor Peršić (bubnjevi) i Zlatko Trošelj (klavijature i sampler). Posjetite njihov MySpace profil.

Marko Belić - Ri-rock.com, listopad 2007.

Jedan od trenutačno najzanimljivijih bendova na hrvatskoj underground sceni u početku je bio instrumentalni trio, a posljednjih godinu i pol djeluju kao četveročlani vokalno-instrumentalni sastav.

Predvođeni vrlo živopisnim "pjevačem" i odašiljačem najčudnijih glasovnih frekvencija, El Chatedralicom, unose nemir u uši i dušu i najzahtjevnije koncertne publike. Grupi je uz vizualno atraktivan nastup i zanimljiv glazbeni miks, prošle  godine izašao mini LP "Green Feathers and Canaries" za izdavačku kuću Izdali smo Metal. Početkom 2008. objaviti će prvi "službeni" album za Monlee Records.

Dio materijala koji bismo mogli opisati kao živopisan spoj post-metala i i hard-rocka nalazi se na Myspace.com/hesusattor profilu. Check it out!

Ana Varljen - Ri-rock.com, rujan 2007.

Invert

Uglavnom, radi se o sasvim solidnom mini-albumu, na trenutke zaista odličnoj svirci, i generalno uvjerljivim glazbenim rješenjima kojih se ne bi postidjeli niti njihovi glazbeni uzori. Iako se radi o mladom bendu osnovanom 2002. godine, RiRock.com za njihovo (jedino) demo izdanje "diže prst gore" i preporuča za opetovano pomno preslušavanje.

Posjetite Invert na www.invert-music.com stranici (mada nije osvježena već neko vrijeme nudi pristojne sadržaje) ili, da skratimo priču, skinite cijeli demo album na priloženom RS linku.

Movin' in circles,
Short break could be useful,
It's time to keep our heads cool,
It's time to fight, it's time to strike.
Where is the leader of our generation
To save this hopeless nation,
Can't stop myself from thinking
How this would end?
(Invert - "Something Else")

Anton Cvijić - Ri-rock.com, kolovoz 2007.

Umrijeti za strojem - Paraf tribute

Povodom 30 godišnjice rođenja Punka na ovim prostorima, u skladu s tim i Parafa kao jednog od prvih istinskih Punk a potom i New Wave bandova u svijetu, skupina Umrijeti za strojem ostvarila je svoj "skromni doprinos" uspomeni na Paraf - dvije obrade pjesama legendarnih Riječana u sasvim drugačijem izdanju.

Za neupućene (ima li takvih?) Paraf je punk band koji je osnovan sredinom 1970-ih godina, postaju preteče novog zvuka na ovim prostorima i time zaslužuju vanvremensku titulu "očeva punk pokreta". Djelovali su na području Rijeke, a prvi nastup održali su na Belvederu u Rijeci 31. prosinca 1976.

Spomenimo i to da je Dead Mule e-zine unatrag par godina iznio je top-listu 50 najboljih albuma osamdesetih godina. Uz zanimljive sažetke među svjetskom elitom svoje zasluženo mjesto osvojila je i kultna riječka skupina Paraf svojim prvim albumom "A dan je tako lijepo počeo". Teško je kazati kako bi i Paraf zvučali danas da su kojim slučajem ostali na životu. Zrelost koju su pokazali ne podilazeći klišejima zabavno-glazbenog pop-rock izričaja a kakvom je podlegla velika većina tadašnjih glazbenih imena, vjerojatno bi i opravdala predodžbu o 'današnjim' Parafima kao neiznevjerenoj rock-tekovini... ovako imamo "spomenik" na Parafe iz radionice Umrijeti za strojem. Link je Myspace.com/umrijetizastrojem, otkrijte o kojim se pjesmama radi - u ovom slučaju.

Anton Cvijić - Ri-rock.com, srpanj 2007.

Potporu su im dali mnogi glazbenici i prijatelji (Tonči Grabušić, Henry Radanović, Vava Simcich, Sandi Bratonja, Ivan Pešut, Rivers, Neno Belan, E.N.I., Denis Razumović Razz, Alen Tibljaš, Ana Kabalin, dio Gustafa) s kojima su do sada snimili dvije vrlo zanimljive pjesme koje možete čuti na Myspace.com/manofon stranici.

Radi se o moderno produciranom popu, koji na trenutke "gazi" vodama alternative, no prvenstveno melodičnom i ambijentalnom zvuku kojeg pjevač Boris Štok umješno koristi za svoje upečatljive glasovne interpretacije ala Urban i Massimo.

Iako su na svojim MySpace stranicama stavili do sada samo dvije pjesme "Trag" i "Stranci", i to još u demo fazi, vidljivo je da će Manofon, ako dvojac ustraje u svojim nakanama, zasigurno steći svoju publiku, prvenstveno radijsku i onu skloniju mirnijim, što ne znači dosadnim,  ambijentalnim pjesmama. Manofon svakako treba poslušati... više puta.

Marko Belić - Ri-rock.com, svibanj 2007.

Mandelbrot Set

Oni su noise rock band sastavljen od članova iz Zadra i Rijeke, a publici su poznati po svojim bučnim noiserskim live nastupima naslonjenih na "Steve Albini noise školu".

Njihova neobična "music for dancing and love..." svakako je vrijedne vaše pažnje, u to su se do sada uvjerili posjetitelji njihovih klupskih koncerata u Rijeci, Zagrebu, Nizozemskoj, Sloveniji i drugdje. Par pjesama možete pronaći i na MySpace.com/setofmandelbrot stranicama.

Ana Varljen - Ri-rock.com, travanj 2007.

Markovski

Početkom ožujka, dakle ovih dana, izdavačka kuća Dancing Bear će objaviti extended play "Diskonekted" na kome će se uz pjesmu "Home" naći i electro verzija pjesme "Mjesto za mene" Damira Urbana, koji na ovoj verziji osim što naravno pjeva, svira i električnu gitaru.

Mate Bogut - Ri-rock.com, ožujak 2007.

Ana Kabalin

S albumom prvijencem grupe Metrobolik, te suradnjom sa Vavom na albumu "Del Mono" i En Face na "Lako je ostati mlad", Ana Kabalin se nametnula kao jedno od rijetkih  vokalnih osvježenja na riječkoj glazbenoj sceni. Uz matični band, Ana već godinama surađuje s drugim glazbenicima i na raznim projektima (En face, Ri-val, Putokazi, Natali Dizdar, Eurosong, MiK i tako redom).

Nedavno je, "ne mareći za stilske i estradne klasifikacije, inspirirana potrebom za drugačijim izražajem, koristeći autohtone utjecaje i stilove, pa i jezike", odlučila "proširiti vidike" te uz novi produkcijski tim napraviti nešto sasvim drugačije. Prvi u nizu je singl "Menefrego". Iako pjesma sigurno ne spada u rok vode već prije u melodični pop na tragu Nene Belana & Fiumensa, zanimljiv je izbor glazbenika koji su realizirali singl. Oni su: Alen Tibljaš (Laufer, Plaćenici, En face) - bubanj, Sandi Bratonja (Urban&4 ) - harmonika i gitare, Vedran Križan (Fiumens) - klavijature i Mario Rašić (Plaćenici, Natali Dizdar) - bas.

Ovo singl izdanje je napravljeno u Pornofunk produkciji koju potpisuje Vedran Križan, a najlakše ga je predstaviti kao neobavezni, opuštajući ljetni pjesmuljak koji kombinira pjevljivi refren na talijanskom jeziku i "ča" izričaj na tragu kralja čakavice Duleta Bunace ili pak modernije Battifiace. Uistinu, "baš je briga", ovo je sasvim drugačije od onog što je Ana radila do sada - očit je prelazak u "tvrde" komercijalne vode. Uspješan ili ne, pokazati će vrijeme, teško je prosuditi na temelju samo jednog singla.

Mate Bogut - Ri-rock.com, lipanj 2006.

Kran

Nakon nešto duže pauze eto nas opet sa predstavljanjem demo uradaka, nešto putem CD-a, nešto putem interneta. Dakle - slušali smo rock sastav Kran. Djeluju oko sedam  godina, ili nešto više. Kažu sami "nemamo pojma, ko to više broji. Ne znamo ni koji recku bi pisali za autobiografiju benda. Ne znamo koga to još zanima. Al dobro...".

Dakle, zuje po gitarijadama, stvaraju, zezaju se i sviraju. I dobro je. Para nema... pa opet dobro. Glavno je da kažeš ono što misliš i ostaneš svoj. Bilo je više ljudi koji su svirali s njima od početka: Dražen, Sanjin, Luka, Danijela, Lovorka, Marko, Robi i drugi.

Bend je svirao na brdo gitarijada i izašao na 6-7 kompilacija, a neke su Bombardiranje New Yorka 3 i 6, Nova Alternativna Scena, Morski Pas, Spirit kompilacija, Rijekologija... ustvari, svako malo čuju da ih je neko negdje stavio. Uglavnom su to niskotiražne, niskoprofitabilne, no kvalitetne kompilacije.

Ako nemate neku od tih kompilacija, valjda imate priključak na web. Adresa je Kran-band.com gdje vas čeka nekoliko demosa upakiranih u mp3 format zadovoljavajuće bitrate kvalitete. Pokupite ih (i preslušajte pažljivo) jednim klikom ovdje. I svima dobro. Valjda. Meni sasvim cool.

Mate Bogut / Artist info - Ri-rock.com, svibanj 2006.

Ain

Malo je riječkih autora koji su odabrali drugačiji put van klasičnog obrasca garaža / probe / demo / gitarijade / Rirock festival / gostovanja po okolici itd. Ain je samozatajni riječki glazbenik 'visokog kalibra' koji je pod pseudonimom Ain prezentirao dio svoga rada putem interneta. Bez buke, bez medija, bez napuhavanja i pratećih razglabanja (uglavnom s frendovima i poznanicima, kako to već ide) o 'nevjerojatnoj veličini njegova umjetničkog rada'. Ain je stvorio svoje malo, intimno remek djelo i pustio (dio materijala) da živi svoj život na webu, neovisno o autoru.

Ako volite masivni trip-hop, ambijentalne hipnotičke ritmove i space trip soundove, ovo je prava mjuza za vas. Visoko kvalitetan uradak jednom multi-instrumentaliste. Nadamo se da će uskoro Ain objelodaniti svoj cjelokupan opus, barem putem interneta. Do tada poslušajte ili skinite  dostupne tri pjesme. "Avidija", "Nepoznati" i "India" smještene na Zebox.com portalu.

Što ogledalo odražava?
Istinu. Iskrenost i tajne Svijesti:
"Poput Sunca, poput Mjeseca. Poput Vode, poput Zlata. Budi jasno i blistavo odražavaj ono što nosiš u Srcu."
Ogledalo je simbol mudrosti i znanja. Ogledalo prekriveno prašinom simbol je neznanjem pomračena uma. Zadatak ogledala nije samo da odražava neku sliku... kad duša postane savršen odraz, ona sudjeluje u slici i tim sudjelovanjem doživljava preobrazbu... između subjekta koji se promatra i odraza koji ga promatra stvara se konfiguracija. Duša naposljetku sudjeluje u ljepoti kojoj se otvara.

Robert Paulić - Ri-rock.com, siječanj 2006.

Quasarr

Obzirom da jedna pjesma (i video spot) teško može predstaviti rad jednog benda možda je još malo rano suditi o Quasarru. No, nije zgorega spomenuti da je Rijeka dobila još jedan bend koji ozbiljno pretendira na objavljivanje albuma i stvaranje svoje publike, u što smo se imali prilike uvjeriti ovog ljeta prilikom njihovog nastupa na festivalu na opatijskoj Slatini.

Lokalne radio postaje su pjesmu "Ti" odmah prihvatile i "zavrtjele", a na dečkima je da nam i ubuduće isporuče pokoju pjesmu više (i album po mogućnosti) kao što je "Ti" jer dotična je sasvim solidna ljubavna pjesma, pomalo na tragu Urban&4, zbog vokala najviše, no ne radi se o pukom kopiranju već o sličnom modernijem pop-rock izričaju. Quasarr nemametljivo potvrđuju da nisu svi Ri-rock bendovi zakačeni na distorzije, već da znaju prepoznati moderniju produkciju i aranžmane. (Anton Cvijić)

Hesus Attor

Iako je ova snimka zapravo njihov novi album koji će izaći za diskografsku kuću "Izdali smo metal" ja sam snimku dobio u demo formi, te ću je kao takvu i recenzirati.

Hesusi sviraju isključivo instrumentale. Metal instrumentale, da budem precizniji. Ipak za razliku od mnogih metal instrumentalista poput Satriania i ekpe osnova njihovih stvari nisu solaže već neočekivane promjene ritma i dinamike. Solaža zapravo uopće i nema, već gitarista Ivor uglavnom eksperimentira sa zvukovnim mogućnostima električne gitare. Škripanje, rifovi ambijentalni zvukove, sve iz jednog instrumenta. Dobro, uz pomoć multi efekta, ali treba biti maštovit i znati spojiti efekte i instrument i stvoriti od njih zanimljive zvukove.

Ritam sekcija je čvrsta i precizna. Kao što sam već naveo česte su nagle promjene tempa i dinamike što čini njihovu svirku živčanom i tjera vas da vrištite, a muzika koja vas tjera na vrištanje je najbolja muzika.
Moj osobni favoriti su stvar Trappeggio, zajebancija na funky sa fora gitarom koja kopira bas i stvar Arbeit. Arbeit je čvrsti metal rif koji opisuje napor rada kojeg presijecaju mirniji dijelovi što opisuju trenutke odmora od rada odnosno, ispijanje pive i pišanje.

Ne znam da li oni prvo imaju naslov pa onda muzikom opisuju temu navedenu u naslovu ili naprave stvar pa je onda nazovu imenom na šta ih pjesma asocira (Buldožder i feferon he, he, he), ali prvom prilikom ću ih pitati i riješiti nedoumicu. Jedinstven bend na riječkoj i hrvatskoj sceni. Svakako treba nabaviti njihov album (koji se može kupiti u klubu Spirit) jer Hesusi daju novu dimenziju metalu. (Marin Tomić)

Enpe

Za sve štovatelje Enpea i za one koje ne znaju stiže obavijest da su nedavno snimili novi demo vrlo originalnog imena ''Nakon Prvog'' i da ga možete nabaviti na njihovoj ofišl stranici www.enpe.tk po simboličnoj cijeni od 20kn.

Da, da...znam, ali možda i dobijete bedž.

Snimali su ga u siječnju i veljači opet na istom mjestu, kod Maria, pa sam očekivala možda i bolju produkciju, koja je, nemojte me krivo shvatiti, prilično dobra, obilata sampleovima, distorziranim vokalima i stadionskim refrenima, ali nekako prevladava bass. Ne mogu se oteti dojmu da fali distorzije, iako je produkcija (možda će ovo zvučati kontradiktorno prijašnjoj izjavi) po svemu sudeći osjetno žešća nego ona na prijašnjem albumu.

Enpe nije stvorio neki specifičan zvuk, niti je nastavio s prijašnjim: svaka od 16 pjesma (računajmo ipak 14, zbog bridgea i jedne pripovijetke) ima nešto što je razlikuje od ostalih.

Tekstualno su znatno napredovali, premda nisu potpuno razočarali brainless dio publike s pjesmama poput Mesojed, I lost my... i Nije bitno. Osim navedenih, mizantropske tematike ima na pretek, a kad malo bolje razmislim, na tome se uglavnom i bazira cijeli album. ALI, ne znam kojim čudom se na istom cedeu našla (zagubila? op.a.) jedna zaista slatka, malo kanibalistički nastrojena, ska pjesmica prigodnog naziva Gric gric.
''Nakon prvog'' sadrži i jedan potencijalno ultimativni hit, Miljekoovisnik, koji prilično asocira na Toolov Schism, tekst je ubibože vrli idiotizam, a kao kuriozitet valja reći da počinje diaboličnim introm koji sadrži sample Alexovog ''filozofiranja'' iz filma Clockwork orange. Meni je to osobno najveći highlight na demu i toplo preporučam preslušavanje istog.
Ritam sekcija je očekivano čvrsta, točna i postojana. U usporedbi sa ''Nešto prvo'' basist je pokazao veliki napredak, a gitarist je još uvijek ostao na minimalističkim tritonovskim solažama, ali je zato ubacio u petu brzinu.

Album zatvara simpatična pričica o Mravu Vranku (Mravovina) krcatom sampleovima koju je narator na žalost poprilično sjebao prebrzim pripovijedanjem, ali to nije previše bitno...uvijek se možete ispovraćati kad poslušate tekstopiščev doživljaj prirode.
Cover je ovaj put simpatičan, samo (opet) šteta što je tek fotomontaža već postojećeg covera Country Church.
Moja reakcija na prvo slušanje nije bila osobito pozitivna, valjda zbog prevelikih očekivanja, ali što ga više slušam to mi se više dopada. To je valjda jedan od onih albuma koji ne legnu na prvo slušanje. (Ana Jurčić)

Po' Metra Crijeva

PO' METRA CRIJEVA, iako ne postoje jako dugo, već su itekako poznati široj riječkoj publici. Zaštitni znak ovog benda su brutalni rifovi na tragu Slayera ili ranijih dana Metallice i naravno, zajebantski tekstovi pisani na čakavskom dijalektu. Na stageu se pojavljuju isključivo sa maskama, a i na albumu ne možete saznati njihova prava imena… "Metal va guzice" je njihov drugi album, koji po kvaliteti zvuka dobrano nadmašuje prvi "Črne besede va kastafskeh šumah". Po mojoj slobodnoj procijeni radi se o jebeno kvalitetnim muzičarima koji spadaju u sam vrh hrvatske metal scene, iako još nisu poznati širom lijepe naše (ali sigurno ne zadugo).
Album sadrži jedanaest kompozicija, a fascinira i činjenica da, iako imaju epitet zajebanata, na ovom albumu ima i nešto angažiranijih tekstova. Jedna od takvih je upravo prva na albumu "Ča je trubilo?". Tematika pjesme su skinheadsi. Mislim da je nepotrebno pisati da u pjesmi jedan skinhead gadno najebe, a nepotrebo je zato što u svakoj pjesmi uvijek na kraju netko najebe. Druga po redu, "Veliki grobnički mahnitalo" bavi se tipičnim problemom našeg podneblja - alkoholom. Vrlo snažni rifovi i ekstremna brzina bubnjara savršeno stvaraju sliku ove pjesme (ali ne samo ove). Još jedan vrlo bitan instrument je vokal ovog benda. Sa ovakvim glasovnim sposobnostima se zaista može pohvaliti malen broj ljudi. Čovjek je u stanju glumiti opernu pjevačicu (i pjevača), da bi već nakon 2 sekunde zvučao poput nekog demona iz najdubljih djelova pakla. Iako je takvo pjevanje prisutno gotovo u svim pjesmama, taj kontrast najviše dolazi do izražaja u pjesmi naziva "Isusek". Malo mi je nezahvalno opisivati svaku pjesmu, jer su sve jebeno dobre i slušljive. Ipak, skrenuti ću pažnju na "Frane iznutricosjek". Pjesma pjeva o demonu, točnije duhu Franeta kojega su Kastavci ubili pred mnogo godina, a sada se on diže iz groba s namjerom da se svima osveti. Osim što su rifovi nabrijani, ova pjesma se u jednom dijelu pretvara u tipičan istarski melos, a zatim se opet vraća u vode Slayera. Ovakva kombinacija melodije i ritmova zaista je prepoznatljiv zaštitni znak ovoga benda i pokazuje nevjerojatnu dozu orginalnosti i kreativnosti. I tako preko još nekih hitova tipa "Svi va hag" (rifovi ove pjesme su H, A i G), ili "Djed Mrz" dolazimo do posljednje pjesme koja je definitivno grand finale ovoga albuma. Pjesma se zove "Kablodir". Kablodir je mitsko biće iz prostorija u kojima bendovi vježbaju. Podli đavolji sluga kojeg je sam nečastivi zaposlio da im krade kablove, tako da ne mogu imati probe. S ovim demonom su se susreli svi koji se bave glazbom. Pjesma je u biti više priča nego pjesma. Dobar dio teksta je dijalog između jednog člana benda i tog famoznog demona. Međutim ovdje je i muzička podloga rađena na istom principu, tako da bukvalno postoji uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. I taman kada pomislite da je stvar gotova počinje jeziva brojalica kao iz kakvog starog horor filma.

Ovaj cd preporučujem baš svima koji imaju bilo kakvu dodirnu točku sa rockom, jer je zaista jedinstven. (Goran Grgurev)

Pasi

Svojim novim albumom "Pravac paleolitik" Pasi su nadmašili neprikosnovene punkere KUD Idijote. Njihove harmonije su složenije i pjevanje u tercama preciznije. Za razliku od Idijota koji koketiraju sa rock and rollom, Pasi koketiraju s metalom, pogotovo u stvari "Krevno" koja nema Bad Religion harma, nego je disonantna u stilu Sepulture. Druge stvari imaju utjecaje metala u gitarskim riffovima, dok su vokali i bubanj (Marino najbolji riječki bubnjar) pravi Bad Religion punk. Ta kombinacija disonantnog metala i harmoničnog punka je jedinstvena u Hrvatskoj i to bi mogao biti jedan od razloga iznimne popularnosti sastava Pasi.

Meni osobno najdraža je stvar "M za sve". Navedena pjesma je uopće najbolja pjesma u karijeri grupe. Zvuči kao neka borbena pjesma iz Španjolskog građanskog rata, ali ipak tekst je o nečemu drugome.

Tekstovi su društveno angažirani, ali i vidi se dobro poznavanje SF žanra kod tekstopisca (pjesma "Iz kuta kruga" Kwizatz Haderach) uvijek me razveseli kada neki bend spominje likove iz moje omiljene SF sage. Studijski dio albuma zatvara laganica "Oda" s lijepom kombinacijom ksilofona i gitare i s nježnim pjevanjem "o da, o da ...ponovo kvislinška država u željeznim šakama ultradesničarskog divljanja".

Drugi dio albuma je snimljen u živo i predstavlja neku vrstu Best of Pasi. Tu su svi hitovi grupe, poput "Jebote bog", "Debeo", "Eterle", "Surf & čekić" pa se ovaj album preporuča fanovima grupe Pasi, anti globalistima i svima koji žele pogati bez prestanka jedno sat vremena. Na albumu nema previše efekata, već je produciran u studiju "USURDUKTOR" čisto, glasno i jasno.

S ovim novim albumom Pasi su postali najbolji hrvatski punk bend i Kud Idijoti će se morati jebeno potruditi da se vrate na prvo mjesto, a Hladno pivo naprosto ispada smiješno u usporedbi sa sastavom Pasi. (Marin Tomić)

Sjekire

Sjekire postoje (aktivno) oko godinu i pol, a već su jedan od zanimljivijih riječkih bendova. Razlog za njihovu zanimljivost je što su bend s pjevačicom, a ipak ne sviraju stereotipnu soft pop rock muziku koja je uobičajena za takve bendove. Naprotiv, muzika Sjekira je sirova i energična, na momente podsjećaju na projekt bend Jona Spencera "Boss hog". Kada bi Sjekire bile američki bend postali bi jedan od svjetski popularnijih rock bendova, budući da su njihove pjesme pamtljive na prvo slušanje, pogotovo pjesma "Zvuk". Ta pjesma je meni osobno bila najbolja na internet kompilaciji 25. RI Rocka. "Zvuk" i uvodni instrumental su baš Spencerovske stvari, ali kod Sjekira se može primijetiti utjecaj Električnog orgazma na gitarističkim dionicama u pjesmi "Netko me zove".

Tekstovi su originalni, jer rijetko na ri rock sceni možemo čuti ženski pogled na rock and roll i poroke koji ga okružuju, ali u pjesmama se zna spominjati i Učka i brodovi i secesija, tako da ne zaboravimo u kojem gradu Sjekire žive i djeluju. Uglavnom, tekstovi su puno siroviji od nekih muških bendova (primjerice "Grad"), a u isto vrijeme nisu obično pičkaranje (iako možda ni to ne bi bilo loše) što Sjekirama , osim sirovosti pruža i umjetnički atribut. Pjevanje je popraćeno uzbudljivim vriskovima i uzdasima pjevačice što još više povećava energičnost pjesama.

Jedina zamjerka – na demo snimci od osam pjesama tri su sporije stvari, koje su više kao neke pjesme iz Lou Reedovog albuma "Berlin" što umanjuje energičnost demo snimke, ali nedostatak balansa ne umanjuje kvalitetu njihove demo snimke i samog benda. (Marin Tomić)

Father

Instrumentalno, "Fatheri" su maštoviti i virtuozi svatko na svome instrumentu. Jedino je šteta što nemaju brzih solaža, što imaju previše samoglasnika (aaaa, eee, ii, ooo, uuu) u pjevanju i kada bi im stvari bile malo kraće bili bi duplo žešći. Ali i ovako su dosta žestoki i snimili su jedan jako dobar album s odličnom modernom produkcijom gdje su koristili dosta semplova, električnih bubnjeva i mnoštvo gitarskih efekata (Flanger, Chorus, Telefonske distorzije itd...) koje su , osim na gitare, često stavljali na vokal da se dobije što demonskiji zvuk. (Marin Tomić)

One Piece Puzzle

Nadam se da mi One Piece Puzzle neće prigovarati, kao što su to učinili Pasi, da sam ih pretjerano izhvalio, ali album Evil Yoga je genijalan. Kada će se za pedeset godina i najbrutalnija verzija black metala ili hard corea moći ćuti i izvoditi jedino u kazalištima i to uz potporu ministarstva kulture, tada će se, vjerojatno, zbrojiti sve što se dogodilo na riječkoj rock sceni i utvrditi će se da je "Evil Yoga" vrhunac stvaralaštva riječkih rock bendova (jedino ako moj bend ne napravi nešto bolje).


Prosječnom slušatelju je njihov zvuk najlakše opisati kao spoj grupa Dead can dance, Danzig, Marilin Manson, Faith no more, Nine inch nails i znanstveno fantastičnih video igrica. Bend se vjerojatno neće složiti sa mnom, ali baš me briga, jer ja pišem ovu recenziju, a ne oni. Znači u jednoj stvari su smiksani metal, gotičke klavijature, kompjuterski zvukovi, blues pa onda stalne promjene ritma i dinamike što će skuliranu osobu učiniti jako živčanom, a ako se živčana osoba izloži ovome albumu sve su šanse da će završiti u ludnici. Dakle osim što je album dobar, također je i opasan po mentalno zdravlje.

Vokal se ponaša jednako kao i ostatak benda, u jednom trenutku pjeva blues da bi u trenu krenuo na death metal pjevanje ili parodirao operno pjevanje. Parodiranje opernog pjevanja je najočitije u pjesmi Watta night. Kombinacije bluesa i metala su najjasnije u pjesmama Death roll, Rough ride on! I Boring song koja je jedna od boljih stvari na albumu.

Ipak vrhunac albuma je instrumental Evil Yoga. Taj instrumental ima harme antičke grčke (ili barem kako su te harme prikazivali talijanski povijesni spektakli iz sedamdesetih, budući da još niti dan danas nije jasno kakva je točno bila staro grčka muzika)...da nastavim i te antičke harme u kombinaciji sa kompjuterski zvukovima i metal rifovima ...hm, kako da se izrazim...otvaraju novu dimenziju ili bolje, to se ne može riječima opisati, to se mora doživjeti. Kada se presluša jedan album ima se dojam da se nije slušao niz pjesama, već jedna kompleksna kompozicija i da se tako nešto ostvari potrebno je mnogo mašte koju One piece puzzle imaju. (Marin Tomić)

Bombardiranje New Yorka 10

Uglavnom tko želi nabaviti ovaj album ili nabaviti neke druge albume iz izdanja "Slušaj najglasnije" najbolje mu je da piše na adresu: Zdenko Franjić, Teškovec 27c, 10090 Zagreb, Susedgrad. (Marin Tomić)

Downfall

Nisam siguran, ali mislim da su Downfall prvi pobjednici Ri-Rocka koji sviraju metal, što pokazuje (ako je moje mišljenje istinito) diskriminatorski odnos raznih žirija na prošlim Ri-Rock-ovima prema metalu, pa bi često nekvalitetniji rock ili pop bendovi uzimali pobjedu pred kvalitetnijim metal bendovima. Srećom, ove godine nije bilo tako.

Na demo snimci grupe "Downfall" se nalaze tri stvari "Point of no return" "Sign of Betray" i instrumental kojega nisu imenovali. Rekli su mi da je demo rađen isključivo u promotivne svrhe, pa sam očekivao da će biti mnogo lošiji. Međutim nije. Najuvjerljivije od svega je pjevanje. Često bendovi koji sviraju death metal imaju grozne pjevače koji se trude zvučati zastrašujuće, a na kraju zvuče kao pijani Hogar. Kod Downfalla to nije slučaj. Njihovo pjevanje zbilja jest zastrašujuće i najviše mi sliči na pjevanje između pjevača grupa "Obituary" i "Death" (čak možda više "Obituary" nego "Death").

Gitaristi su također odradili dobar posao. Imaju prave metal solaže - brze i melodične - lijepo slažu heavy harme i terce kada ne sviraju trash i death riffove. Sve u svemu zanimljiva kombinacija heavy, trasha i deatha. Ritam sekcija je čvrsta, ponekad malo otklizi, ali budući da su snimali demo u živo to je razumljivo i s vremenom će postati sigurniji. Sad kada su pobjedom na Ri Rocku dobili 40 sati besplatnog snimanja mogu si priuštiti pedantniji pristup snimanju i dobar rezultat neće izostati. (Marin Tomić)