|
Prvo
diskografsko izdanje riječke grupe Unlogic Skill
objavljeno prije gotovo deset godina (Dancing
Bear, 1998.) u stvari je bio "nagrada" koju su
onomad dečki osvojili pobjedivši na glazbenom
festivalu natjecateljskog karaktera za
neafirmirane bendove nazvanog "Druga pjesma
'97." Da bismo uvidjeli značaj ovog albuma za
priču o riječkoj glazbenoj sceni treba se ipak
vratiti negdje u 1997. godinu kada je Unlogic
Skill osnovan od strane nekolicine prijatelja
(Damir Badurina Bada - glas, Neven Milutin -
glas, Dražen Baljak - gitara, Ivan Bačić Ivko -
bas, Vedran Vučković Vule - gitara, Borna Mance
- bubnjevi) nabrijanih na beskompromisni izričaj
Beastie Boysa, Rage Against The Machine i drugih
"dždž" bendova kilometrima udaljenih od oduvijek
skučenih balkanskih glazbenih i mentalnih obzora.
Dok ih Dancing Bear nije uzeo "pod svoje"
Skillovci su si već priskrbili reputaciju
odličnog underground benda, s malom, no vjernom
bazom fanova u urbanijim sredinama Hrvatske i
Slovenije, te nešto sitno Italije i Bosne.
Nastupi po brojnim rupama i klubovima na potezu
Tuzla - Ljubljana - Venecija, te support gigovi
uz Biohazard, Faith No More i Skunk Anansie
dodatno su "raspirili iskru" koji su tih godina
nosili u sebi. O čemu se radi? Doslovno rečeno:
Unlogic Skill su prvi na ovim geografskim
prostorima artikulirano spojili rock i metal
s hip-hopom. Dogodilo se to puno prije nego li
je to u svakom kutku kapitalističkog i wannabe
zapadnog svijeta ovakav glazbeni izričaj postao vrlo unosan
trend što je investitorima, najčešće
diskografskim gigantima, donio ogromne količine
love. Naravno, MTV je prvi nanjušio što se
događa i ubrzano izgurao "baštarda" u fokus
glazbenih aktualnosti.
Na domaćem terenu tih je godina izdavanje CD-a
bio "posao stoljeća" rezerviran samo za "bogom
dane umjetnike" (sjetimo se; pržilice, internet, mp3-ce,
prijenosni playeri, DVD-i i ostale danas sasvim
podrazumijevajuće glazbene i ine tech igračke
bile su, blago rečeno, science fiction za
zanemarivu nekolicinu geekova). Vijest da su Nelogični dobili
priliku za debi album, izazvala je
svakojake reakcije njihovih kolega, medija i
publike - od bezrezervne podrške do žučnog
ljubomornog pljuvanja zbog "prodaje". Danas,
kada znamo da su to bile smiješno male tiraže i
kada snimljene pjesme već nakon petnaestak
minuta možete uploadati na neki od mnogih
web servera i time ih dati javnosti na uvid i
uhodanu slobodnu distribuciju, sve to zvuči -
pa, smiješno. No, tako bijaše nekad, a
objavljivanje CD-a značilo je Nešto.
Sveukupno gledajući, prvijenac je
nevjerojatnom lakoćom i za par kopalja nadišao
mnoga, kao domaća tako i inostrana, izdanja s
kojima je dijelio mjesto na policama glazbenih
dućana ponajviše zahvaljujući nadahnutom
autorsko-sviračkom trudu Nelogičnih. Same pjesme
na "Zakonu" kao i na većini debi albuma variraju
kvalitetom, a, karakteristično za Unlogic Skill,
i jezikom - dio albuma je odrepan na hrvatskom,
a dio na engleskom. "Daj mi dim" postala je
generacijska himna više naraštaja mladih
Riječana, omiljeni hint lokalnih DJ-a, česta
glazbena podloga za prve ovdašnje skejtere.
Neke, iako stvarno dobre pjesme nesklone
zastarijevanju poput uvodnog instrumentala
"Leech", "Usta puna vode" i "Someday",
jednostavno je prekrio zaborav zbog loše
distribucije te nedostatka ikakvog suvislog, a
u ovo vrijeme posve podrazumijevajućeg, pratećeg
marketinga uz stalno profesionalno davljenje PR agenata
izdavača.
Kuriozitet je pak da poznavatelji rada grupe
tvrde da najbolje pjesme uopće nisu zabilježili
niti na jednom albumu već se mogu eventualno
pronaći na nekoj staroj presnimljenoj kaseti
označenoj kao "Unlogic Skill - demo pjesme".
Prilog u toj tezi idu dva zgoditka -
autorska "Zebra" i nevjerojatno
uvjerljiv HC cover pjesme "The Power"
rapera Snap.
Netko je negdje ustvrdio da je potencijal
ustvari lažna nada ako se ne uspije realizirati
kroz neku (ne)formalnu platformu - da li to
vrijedi u slučaju Unlogic Skilla teško je
konačno ustvrditi. Jer, iako su se "pokopali" s
prosječnim drugim albumom "Nelogični" (Dancing
Bear, 2001.) i krivo odabranim nazovi "hit
singlovima" kojima su se pokušali približiti
širem krugu slušatelja, ostaje činjenica da su
bili preteče nečega što će kasnije "osvojiti
svijet" i postati pomodnim glazbenim žanrom, bez
da su oni sami išta kapitalizirali takvim
razvojem događaja. Dio njih našao se, prema svom
neupitnom sviračkom umijeću, u Letu3 i nekim
drugim riječkim bendovima, dio se preorijentirao
na neka druga nevezana zanimanja.
Ostaje
činjenica da, iako Unlogic Skill nisu nikada
nadrasli underground okvire i postali
komercijalno isplativa investicija, imaju
"Zakon" koji svojim postojanjem dično stoji kao
neoboriv dokaz instinktivnog životnog garda
uvijek aktualnog, manjinskog, i narodski
nazvanog "s mudima". Taj stav ostavio je traga
i kod dijela RiRock izvođača - od nekih nikad
afirmiranih, preko aktualnih Fathera, do Damira
Urbana koji im je na svom hvaljenom albumu
"Žena dijete" posvetio zahvalu. Još neka rijetka
imena domaće glazbene žabokrečine kreću se
putevima Nelogike - zaboravljeni "jedite kurac"
El Bahatee, njihov sugrađanin i nekadašnji
riječki rap spiritus movens MC Buffalo, splitski
T.B.F., te "buntovnik s razlogom"
Edo Maajka. Do kada? Krivo pitanje. Do kuda?
Pravo pitanje. Do jaja.
Like the crack of the whip I snap attack
Front to back in this thing called rap
Dig it like a shovel rhyme devil
On a heavenly level
Bang the bass turn up the treble
Radical mind day and night all the time
Seven to fourteen wise divine
Maniac brainiac winning the game
I'm the lyrical Jesse James
PLAYLIST UNLOGIC
SKILL - ZAKON
1. Leech
2. Usta puna vode
3. Rootless
4. Daj mi dim
5. Someday
6. Voice inside
7. Nula
8. Shell
9. Smooth criminal
10. Tsch
11. Dlanovi. |