Grupa je odlično procijenila kakav zvuk nedostaje na tadašnjoj (milijunskoj) sceni i uz svesrdnu pomoć mladog producenta iz Splita Dragana Lukića (nekad davno u Đavolima, nešto kasnije alfa & omega grupe T.B.F., a danas Luky) odlučila u studiju i realizirati zamišljeni projekt. Lokalni dušebrižnici i "pravovjerni" rockeri odmah su im zamjerili "smekšavanje" i promjenu nekadašnjeg oštrog rock zvuka u pop-rock mainstream. Međutim, posebice iz današnje perspektive, jasno je da su Fitovci pametno osluhnuli svjetske trendove i izvođače kao što su Hothouse Flowers i U2 nakon "The Joshua Tree" i "Rattle and Hum" albuma, te na sličan način upakirali vlastite pjesme. Rezultat je po samu grupu, ogromnu fanovsku bazu i poslovično nesklone medije bio iznenađujuće dobar, gotovo odličan.

"Daj mi ruku" je jednostavna ploča, pametno odsvirana, brižljivo producirana, te što je u suštini svakog komada vinila ili plastike najbitnije, sadrži više nego dovoljnu dozu pamtljivih refrena i pjesama. Odlična produkcija je otvorila vrata mnogim "novim nadama" koji su pohodili splitski studio Nenada Vilovića sa nezaobilaznim Draganom Lukićem za mix-pultom, spomenimo samo Daleku obalu i Laufer (poslušati originalnu snimku numere "Moja voda" objavljenu na "The Best Off" albumu).

Unatoč manje-više zanimljivim pričama oko produkcije, puno je bitnija činjenica da se formacija Tešević-Opačić-Benzia-Lukas dokazala u svakom smislu kada je u pitanju uspješna ploča - velike, danas nezamislive, tiraže i stalno koncertriranje diljem bivše Jugoslavije, najčešće ipak po urbanijim sredinama ondašnjih republičkih središta. Jedna od zanimljivijih faktografija je ta da su Fitovci u Beogradu svirali samostalno pred nekih pet tisuća ljudi, što je danas u Hrvatskoj nezamislivo, osim u slučaju rijetkih iznimaka poput Hladnog Piva ili Edo Maajke.

Raspadom Jugoslavije, u predratnoj groznici nestaje i Fit, treći album nikada nije objavljen, mada je u potpunosti dovršen u riječkim glazbenim studijima početkom devedesetih. Neki članovi grupe sele se u Amsterdam, neki u U.S.A., a neki ostaju u Rijeci potpuno zanemarujući bavljenje glazbom predajući se povremeno određenim projektima (pjevač Davor Lukas osnovao je band "Lucas" i objavio solidan CD "Jedan svijet" za Croatia Records, međutim nije polučio neke ozbiljnije rezultate, pogotovo ako ih se usporedi sa nekadašnjom slavom matičnog Fita). Amsterdamski dvojac Miro Tešević i Zorko Opačić se i dalje bave glazbom pod imenom Cyberfit, posvećeni elektronskim vodama (jungle, breakbeat, trip hop), objavljuju chill out radove u Nizozemskoj i Europi, a skladba "Pojo, Pojo" može se čuti na cijenjenoj kompilaciji easy listening glazbe "Cafe del Mar Vol.7" i "Cafe del Mar - Best Of". Navedeni dvojac također se bavi snimanjem i produkcijom u amsterdamskom studiju, između ostalih radili su materijale za zagrebačke funk-jazzere Bastardz i bivšeg kolegu Lucasa.

Nakon svega ipak ostaju Pjesme. Na ovom albumu naći ćete efektan power pop prepjev grupe Blondie "Zvoni telefon", proputovati imaginarnom Amerikom u "Rock'n'roll je kriv za sve", osjetiti melankolično "Kišno popodne" uz zvuke dalekih crkvenih zvona, htjeti zaspati pospan i mamuran u "Velikom gradu", biti mlad bez obzira na godine ("Makni kosu sa očiju"), te sjetiti se prvih zaljubljivanja u "Daj mi ruku" i pravih ljubavi uz odličnu "Zaboravit ću sve".

Više nego dovoljno za jednu gotovo zaboravljenu i prašnjavu pop ploču.

PLAYLIST FIT - DAJ MI RUKU

1. Daj mi ruku
2. Zaboravit ću sve
3. R'n'R je kriv za sve
4. Nemirne godine
5. U je
6. Zvoni telefon
7. Bubanj
8. Makni kosu sa očiju
9. Veliki grad
10. Kišno poslijepodne